Kako je sve započelo i zašto se baš 1. svibnja slavi praznik rada? U 19. st. radnički su uvjeti bili jako loši, radnike su iskorištavali doslovno do smrti, čak su i djeca radila u nemogućim uvjetima. Tada su diljem Amerike započeli radnički štrajkovi u kojima su radnici zahtijevali normalne radne i životne uvjete i normalno radno vrijeme od 8 radnih sati dnevno.

1. svibnja 1886. godine u Chicagu započinje veliki prosvjed radnika kojeg je policija ugušila oružjem, pri čemu je ubijeno četvero prosvjednika, a mnogo ih je ranjeno i uhićeno. U znak odmazde, na policiju je bačena bomba i u eksploziji je poginuo jedan policajac, dok ih je 70-ak ranjeno. Uhićeni su i organizatori prosvjeda, a svih 8 organizatora osuđeno je na smrt. Četvero ih je pogubljeno, jedan je izvršio samoubojstvo, a ostali su pušteni na slobodu nakon nekoliko godina. U spomen na taj događaj, 1889. godine je odlučeno da će se svake godine 1. svibnja održavati veliki radnički prosvjedi. Već sljedeće godine taj se dan počinje obilježavati diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj.

U današnje vrijeme Praznik rada nama je više poznat kao dan za odmor i zabavu na otvorenom uz tradicionalni grah, nego kao dan za prosvjede radi teškog stanja radnika. Iako su se prava radnika poboljšala i poslodavci i zakonodavci sve su više svjesni radničkih prava, situacija je daleko od savršene.

Prema važećem Zakonu o radu, tjedno radno vrijeme u RH smije biti 40 radnih sati, uz maksimalno 8 prekovremenih sati, tako da bi prosječni Hrvat mogao raditi do najviše 48 sati tjedno. Najmanje radnih sati u tjednu imaju Nizozemci koji rade prosječno 30 sati tjedno, a najviše Grci sa 42 sata. Sve su to samo podatci o prosječnom radnom vremenu radnika, dok je stvarno stanje zasigurno puno lošije.