U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo novu književnu preporuku. Ovoga puta radi se o dobro poznatoj knjizi Dnevniku Anne Frank.

Dnevnik Anne Frank

Godinama mi se po glavi vrte citati: „moram sačuvati ljubav u srcu jer kako ću inače preživjeti dan“ i drugi  „zlo se događa kada dobri ljudi ne poduzimaju protiv toga ništa.“

Živimo u čudnim vremenima iskrivljenih moralnih standarda, krivih uzora i idola i raznih društvenih mreža s tendencijom uzdizanja u nebo pojedinaca da bi drugi dan pozivali na linč tih istih osoba. Zbog svega toga i nekih drugih stvari mi je valjda knjiga Dnevnik Anne Frank zapela za oko u ovoj fazi. Jedna djevojčica i jedan dnevnik i jedna istina, čista onakva kakva je. Čitala sam je, naravno, kao i većina u nekom periodu kao školski obveznik, ne mogu se točno sjetiti kada. Tada nisam shvatila koliko je Anna bila pametna mlada djevojčica i koliko svijet može biti okrutan. Djevojčica Anna koja se razvila u pametnu mladu djevojku tijekom tog skrivanja u tajnom dijelu kuće iduće dvije godine drugog svjetskog rata, djevojčice koja je od lakoće postojanja došla do svakodnevice preživljavanja, gladi.

Za rijetke koji ne znaju ništa o dnevniku: obitelj Frank je židovska imućna obitelj koja se u nekom periodu iz Njemačke preselila u Amsterdam da bi izbjegla nacistički progon koji se širi po Europi. Shvativši da će ih i u Nizozemskoj također zarobiti i poslati u logor, jedan dio kuće u kojoj je tvornica čiji je direktor otac Anne Frank, Otto, preurede da bi se mogli tamo nesmetano skrivati. Nada koja tinja u svima njima je da to ludilo ne može dugo potrajati i da će svijet shvatiti kakvo je zlo nacizam i ekspresno reagirati.

Skrovište, kako ga Anna naziva, od tog je dana dom za njih četvero, obitelj Van Daan sa sinom Peterom, a zadnji dolazi gospodin Dussel, njihov zubar par dana kasnije. Svom dnevniku dobivenom za rođendan Anna daje ime Kitty i svakodnevno mu i povjerava svoja snove, nade, maštanja i razmišljanja. Kroz dnevnik pisan od 1942.-e do 1944.-e godine u tijeku najžešćeg nacističkog progona, ona sazrijeva kroz okolnosti koje su toliko neprirodne za odrasle, a kamoli za dijete u tinejdžerskim godinama. Iako su u skrovištu više gladni nego žedni, više prljavi nego čisti, Anna, njena sestra Margot, Peter te ostali ukućani svaki dan ustraju u obrazovanju te tako uče strane jezike, algebru, geografiju, povijest umjetnosti. Znaju da se moraju držati skupa da bi preživjeli iako to neki članovi svojom sebičnošću otežavaju (gđa Van Daan i Dussel).

Najzaslužniji za svakodnevno „normalno“ funkcioniranje je Annin otac Otto zvani Pim jer  usprkos odrastanju u izobilju je jedan staložen, dobar čovjek, izrazito osjećajan za druge ljude i njihovu nevolju. Donosi taj potreban balans staloženosti koji je neophodan da bi izgurali iz dana u dan. Od vanjskog svijeta pomoć imaju od Miep, Biep i još par prijatelja i suradnika Otta Franka prije rata bez kojih ne bi preživjeli i koji svakodnevno riskiraju svoje živote da bi sačuvali njihove. Čekajući bolje sutra koje se ne nazire, Ana analizira sebe, svoje ukućane, vanjski svijet i ta su razmišljanja toliko duboka, toliko osjećajna i toliko zrela da na skoro svakoj stranici dnevnika možeš izvući neku pouku. Navesti ću neke od meni upečatljivih dijelova knjige iako mi je bilo strašno teško izabrati. Dijelove gdje Anna promišlja o sebi i dijelove gdje analizira svijet oko sebe. Vi ćete sigurno naći neke svoje dijelove kada prosudite ovaj iako pretužan, predivan roman s jednostavnim lekcijama iz ljudskosti koje nam drži jedna petnaestogodišnja djevojčica.

Dnevnik Anne Frank odabrani dijelovi:

„Cijele dane samo slušam kako sam nepodnošljivo dijete i, iako se tome nasmijem i pretvaram da me nije briga, ipak mi je stalo. Rado bih zamolila Boga da mi podari drukčiju narav, koja neće nikoga ljutiti. No, to je nemoguće, imam takvu narav kakva mi je dana i osjećam da ne mogu biti loša. Dajem sve od sebe kako bih svima ugodila, puno više nego što bi oni ikad naslutili. I gore se pokušavam smijati jer im ne želim pokazati da patim.“

„Ne možemo dočekati subotu – toliko žudimo za knjigama. Poput male djece koja dobiju dar. Obični ljudi ne znaju koliko knjige znače nekomu tko je zatvoren.“

„Dobar zdrav smijeh pomogao bi mi više nego deset tableta valerijane, ali gotovo smo zaboravili smijati se. Ponekad se bojim da će mi se od ozbiljnosti lice ukočiti, i da ću dobiti bore oko usana.“

„Lutam od sobe do sobe, gore-dolje, osjećajući se poput ptice pjevice podrezanih krila koja u mrkloj tami udara u rešetke svojeg uskog kaveza. “Izađi van, smij se, udahni svježi zrak“ viče neki glas u meni. Više ništa ne odgovaram, liježem na divan i spavam kako bih skratila vrijeme, tišinu i užasan strah jer se oni nikako ne mogu ubiti.“

„Sada smo toliko okruženi opasnošću i tamom da se međusobno sudaramo, očajnički tražeći spas. Svi gledamo prema dolje, gdje se jedni ljudi bore protiv drugih, gledamo prema gore gdje je mirno i lijepo. U međuvremenu postajemo odsječeni tamnom masom koja nas ne pušta ni dolje ni gore koja stoji ispred nas poput neprobojna zida i pokušava nas smrviti ali još ne može. Jedino mogu vikati i preklinjati: – Oh, neka se krug raširi i otvori nam put!“

„Mlada sam i posjedujem mnoge skrivene osobine, mlada sam, jaka i proživljavam veliku pustolovinu. Još uvijek sam usred toga i ne mogu se po cijele dane žaliti zato što se ne mogu zabavljati. Naslijedila sam mnogo toga: veselu prirodu, radost i snagu. Svaki dan osjećam kako se iznutra razvijam, kako se približava oslobođenje, kako je priroda lijepa, kako su ljudi oko mene dobri i kako je zanimljiva i zabavna ova pustolovina! Zašto bih onda bila očajna?“

I stoga kada se vratim na ona dva citata s početka ove priče toliko mi odgovaraju; prvi uz Annu koja usprkos tome što je vidjela što rat radi od ljudi voljela ljude i vidjela ono dobro u njima.

Drugi bih primijenila na sve nas koji pasivno promatramo kako se sustav vrijednosti nakaradno mijenja, a mi šutimo jer je zona komfora jako ugodno i beskorisno mjesto. Hvala ti Anna što nam skoro 100 godina kasnije jednostavnim dječjim rječnikom daješ lekciju iz ljudskosti i oprosti nam jer ne znamo bolje!

Autorica: Josipa Dević

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU: Dnevnik Anne Frank pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.