Muški rukomet u Velikoj Gorici živi u prvoligaškom društvu, a ženski je ove sezone u trećoj ligi. Niža liga, ali zato dva kluba. Jedan je Gorica, peta ekipa treće lige, a drugi je – Udarnik. A te su cure junakinje ove priče… Naime, pobjedom 31-19 nad Lokomotivom 3 u posljednjem kolu, rukometašice Udarnika izborile su ulazak u drugu ligu! Mali klub iz Kurilovca najbolji je u gradu, najbolji u trećoj ligi, pa sad ide korak naprijed. Sjajna, sjajna sezona.

– Ma nije stvar u jednoj, stvar je u 14 sezona. Toliko klub postoji, gradi se i raste. Bio je to mukotrpan rad, od školske sekcije u OŠ Nikole Hribara napravili smo ovo što imamo danas. Bili smo samozatajni, polako smo radili i stvarali, a ovaj plasman u 2. ligu je točka na i. Za naš mali klub to je zaista velik uspjeh – ponosan je trener Igor Panadić.

Ima na što i biti, on je vjerojatno i najzaslužniji za to što je Udarnik došao do ove razine.

– Želio sam da cure s kojima smo radili u školskoj sekciji ostanu u rukometu, ali za to smo morali osnovati klub, što znači i pronaći dom, krov nad glavom. Ponudili smo se NK Udarniku, odmah su nas prihvatili i evo, ta priča vrlo uspješno traje već 14 godina – sjeća se Panadić.

Otac je dvojice bivših nogometaša, starijeg i poznatijeg Andreja (46), bivšeg igrača njemačkog HSV-a, te Igora, golmana Radnika iz prvoligaških dana. Osim njih dvojice, na noge je podigrao i ženski rukomet u Velikoj Gorici.

– Uh, davno je to bilo kad sam počeo, još na starom Radniku, rijetki se još toga sjećaju. S ekipom tadašnjega Graničara počeo sam put ženskog rukometa u Velikoj Gorici, igrali smo kasnije i jaku međurepubličku ligu. Put me kasnije vodio kroz neke zagrebačke klubove, pa poslije i u Italiju, ali uvijek me srce vuklo obitelji, sinovima, ali i velikogoričkom rukometu. I nisam se još zasitio – sa smiješkom priča Panadić.

Na pragu je sedamdesetih, kosa je šarmantno “pobijelila”, ali ako može Ćiro sa 80…

– Da, noge me malo manje slušaju, ali zato mogu uvijek pričati – kaže Trener.

Ispričao je sa svojim djevojkama malu sportsku bajku. Josipa Nuić, bivša igračica Lokomotive, vratila se u klub u kojem je počela, priključila joj se i iskusna Nikolina Kordić, majka dvoje djece koja stigne i zabijati golove, a tu su i Martina Vugrinović, inače i hvaljena tajnica kluba, pa Ana Goršeta, Anita Zrinušić, Tena Krsnik… Daleko bi odvelo nabrajanje svih zaslužnih za ovaj uspjeh. Ostat će zajedno i dogodine, okušati se u jačoj konkurenciji.

– Druga liga će apsolutno biti izazov, i to veliki, ali uvjeren sam da imamo ekipu koja se može ravnopravno nositi s većinom drugoligaša – optimističan je Panadić.

Nesreća u sreći je to što iduće sezone neće biti gradskih derbija. Okršaji Gorice i Udarnika uvijek su bili posebne utakmice.

– To je naš mali vječiti derbi. Uvijek to bude rukometna fešta kad igramo, dvorana je često i puna, imamo i više gledatelja nego nogometaši na gradskom stadionu – kaže Panadić pa sa smiješkom dodaje:

– Moram se pohvaliti, zadnja dva derbija smo uvjerljivo dobili.

Sljedeće sezone Gorica će, eto, iz ranga niže gledati kako se Udarnik snalazi među drugoligašima. Mali Udarnik, nekad sekcija iz osnovne škole Nikole Hribara, a danas životno djelo trenera Panadića. Svog betonskog igrališta, na kojem je sve počelo, i dalje se ne odriču, i za drugu ligu će se pripremati na njemu…
UDARNIK ZA DRUGU LIGU:

Doris Ankon, Tena Krsnik, Martina Vugrinović, Josipa Nuić, Anita Zrinušić, Sara Lovrenčić, Anamarija Štengl, Petra Vujnović, Silvija Kramarić, Nikolina Kordić, Ana Goršeta, Barbara Goršeta, Valentina Horvat, Leona Pirš, Valnea Vuković, Mia Letica, Kristina Ogulinac
MUČNJAK: IGRAČICE NAM SAME DOLAZE

Dok Igor Panadić vodi brigu o stvarima vezanim uz teren, predsjednik Josip Mučnjak zadužen je za logistiku, ali i za financije. Iako, novca u ovoj priči zapravo i nema previše…

– Najvažnije nam je sezonu završiti na pozitivnoj nuli. Organizirani smo tako da se pokušavamo samofinancirati, ima tu i puno volonterskog rada, sve kako ne bismo iskakali ni sa kakvim ekstra troškovima. Ne obećavamo brda i doline, ali ono što obećamo, to i ispunimo. Nikome nismo dužni, a to znači da smo stabilan klub – kaže Mučnjak, koji će s istim principima ići i u drugu ligu.

– Gledajte, cure moraju biti svjesne da novca nema, čak ni za hranarine, i da ih mora nositi želja za igranjem rukometa. Sreća je po nas što nas prepoznaju kao jedan normalan kolektiv, a kad je tako, igračice i same dođu, žele igrati za takvoj sredini – rekao je predsjednik.

U sklopu programa Sport za sve Mučnjak je pokrenuo projekt razvoja rukometa u ruralnim sredinama. Konkretno, djeci iz Vukomeričkih Gorica kroz Udarnik je omogućeno da se bave rukometom, što je još jedan veliki uspjeh kluba iz Kurilovca…