Pogrešno bi bilo reći da je “pressica” Nenada Črnka bila mamićevska, jer predsjednik Gorice u komunikaciji nema baš nikakvih dodirnih točaka s vlasnikom hrvatskog nogometa, ali svojom dužinom mogla je konkurirati njegovim čuvenim obraćanjima javnosti. Ali nije bila preduga, ni u kojem slučaju, Črnko je govorio konkretno i argumentirano, elokventno i utemeljeno.

– S obzirom na to da je danas i službena objava odluke o licenciranju, a da su se po medijima već počele pojavljivati neke informacije, odlučili smo obavijestiti javnost o stanju stvari. Nismo o ovome smjeli govoriti ranije jer je postupak licenciranja tajan. Dakle, Gorica se odlukom izvršnog odbora, nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja, nije žalila na nedobivanje licence za 1. HNL. Imali smo zamjenski stadion, u Kranjčevićevoj, ali i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu. Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo za nekoliko utakmica, dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – počeo je Črnko pa nastavio:

– Već u travnju bilo je jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, a zbog toga smo i bili prisiljeni odustati od žalbe. Jednoglasno smo donijeli ovu odluku i čvrsto stojimo iza nje.

Već dugo se poteže pitanje reflektora, no ništa se ne pomiče.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, zašto se ništa ne događa. Vlasnik infrastrukture je isključivo Grad Velika Gorica, a klub je na stadionu u najmu. Niti to možemo, a niti smo financijski dovoljno jaki da uložimo u rasvjetu – kaže Črnko, dodavši kako je cijelu priču zakomplicirala mogućnost da Velika Gorica dobije HNS-ov kamp.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, ali… Ogroman novac u pitanju kad je riječ o uvjetima za prvu ligu. Izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i  ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. Da smo dobili kamp, što se u tom trentku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri. Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije – gleda u budućnost predsjednik Gorice.

Osim infrastrukture, našem drugoligašu ne nedostaje ništa da bude u društvu prvoligaša.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu. Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Ne bismo bili teret za gradski proračun, jer već smo imali i partnera iz inozemstva, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo čekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Dobili smo i ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na licenciranje, riječ je o investitoru koji želi ulagati u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva, a sve to govori da smo mogli zatvoriti svoj proračun i bez dodatnih izdvajanja iz proračuna – uvjerava Črnko.

Prezentirao je zatim i konkretne brojke…

– Odrađujemo šestu sezonu na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu vratili oko šest milijuna. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu – naglašava Črnko, posebno zadovoljan što se Gorica radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

Međutim, njegova ostavka je i dalje na stolu.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi, jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: “Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub”. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – rekao je Črnko, dodavši da je već i umoran, sam sebi dosadan, ljudima u gradu kod kojih lobira za ulaganja u infrastrukturu još i više…

– Svi zajedno moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kuda želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko i nastavio:

– Da smo na vrijeme znali da nećemo u 1. HNL, mogli smo u proljetnom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona, isprofilirati momčad. Ispali iz lige ne bismo, a sad ću vas pitati sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Ako nisi prvi ili drugi, zapravo je svejedno. Bili mi treći ili sedmi, to za mjesec dana više nitko neće pamtiti. Ovako smo sami sebi nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.

Ostavku je prvi čovjek Gorice ostavio bez fige u džepu, dojam je da nije uopće nemoguće da doista napusti klub.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlatnu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije. Treba odrediti, jesmo li za prvu ili za drugu ligu – odlučno kaže Črnko i dodaje:

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet u situaciji kad djeca u školi nemaju za topli obrok, da na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti… No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira, koji je igrao kod nas i da smo te 2011. ušli u prvu ligu, uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Možemo na taj način i vratiti investiciju od deset milijuna kuna, a imali bismo nešto što bi koristilo gradu na razne načine.

Muči Črnka još nešto; podmetanja, nekorektnosti, optužbe…

– Kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. A kad smo mi dvaput došli u situaciju da to i učinimo, ti glasovi su naglo utihnuli. Ali, eto, to je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, pa je normalno da se svi mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika. Kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano, ali to me i ne čudi kad živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je problem.