U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica čitatelji imaju priliku podijeliti svoje omiljene naslove i preporuke za čitanje široj publici kroz našu rubriku “Preporuke čitatelja”. Ova inicijativa omogućuje svim ljubiteljima knjiga da svoje preporuke učine dostupnima, potičući zajedničko otkrivanje novih autora i naslova te promicanje čitanja u lokalnoj zajednici.

Ovoga puta donosimo preporuku Josipe Dević na knjigu Grof Monte Cristo autora Alexandrea Dumasa

Alexandre Dumas, Grof Monte Christo

Alexandre Dumas, Alexandre Dumas, Alexandre Dumas pa ljudi moji, je li to moguće?

Nakon što sam pročitala knjigu prvo što mi je palo na pamet, bio je legendarni usklik Mladena Delića. Ovako razviti radnju romana, priče, karakterizirati likove, unutarnja previranja, borbu dobrog i lošeg koja se odvija u svima nama je maestralno. Mala sam pred ovim maestrom pera i nisam pročitala bolje napisanu knjigu u svom zadnjem desetljeću.

Alexandre Dumas Otac rodom Francuz, jedan je od najproduktivnijih pisaca devetnaestog stoljeća.  Napisao je veliki broj knjiga po kojima su ekranizirani brojni filmovi. Umro je s nepunih sedamdeset, a  zadnje riječi su mu bile: „Sad nikad neću doznati kako će završiti“. Pa ti reci!

Počeo je pisati drame kujući svoju vještinu i talent što se i kroz ovaj roman vidi u fenomenalnoj fluidnosti dijaloga, u živopisnim opisima, jednostavno u svemu i kroz svako poglavlje.

Pogledala sam svojedobno neke ekranizacije ove knjige, no svaki film je samo blijeda kopija knjige. Kopija koja ne potiče um da sam razvija detalje, da mašta i da u svojoj glavi riječi pretvara u slike. Inače sam brzi čitač što mi je nekad blagoslov, a nekad prokletstvo kada hoću uživati u knjizi, no ovdje mi je baš trebalo vremena, što zbog dužine knjige, što zbog samog stila pisanja i baš sam si na godišnjem uživala u ovoj knjizi.

Pa da krenemo malo o romanu:

Glavni dobri likovi su pametan i lijep mladić dobrog srca Edmond Dantes od svojih dvadesetak godina. Mladić kojem zbog smrti njegovog kapetana broda Faraona, vlasnik Morrel, iznimno moralan i odan čovjek dodijeli to čelno mjesto. Edmond samo želi dovoljno novaca da bi oženio ljubav svog života Mercedes i pomogao siromašnom ocu da živi dostojanstveno kako zaslužuje. S titulom kapetana koji svoj posao zna i voli, ljubavlju voljene žene jedino nebo se čini granica.

Početak romana daje obećanje jedne lijepe karijere i ljubavi, no da se to ne bi dogodilo pobrinut će se blagajnik broda Danglers, Edmondov susjed Caderousse, Fernand, rođak Edmondove ljubavi Mercedes te Villefort zamjenik državnog tužitelja. Njih četvorica zli likovi svaki na svoj način odgovorni su za sudbinu ovog mladića koja će ga odvesti u tamnicu na pustom otoku i tamo prikovati godinama.

Edmond je iznimno odgovoran čovjek i kada ga njegov kapetan na samrti zamoli da stane na otoku Elbi mjestu Napoleonovog boravka, uzme pismo i odnese ga u Pariz, on to smatra bespogovornom obavezom bez analiziranja već samo posljednja želja umirućeg čovjeka. Ono što to pismo čini opasnim su previranja i sukobi između pristaša Napoleona koji je u izgnanstvu na otoku Elbi, i cara koji je na vlasti. Anonimnom prijavom koju sastave Danglers kao idejni začetnik te Fernand i Caderousse protiv Edmonda kao pristaše Napoleona, to pismo postaje oružje protiv njega u rukama vlasti. Možda ta priča ne bi imala toliko strašan epilog da slučaj ne dođe u ruke Villeforta koji u primatelju pisma prepozna prezime vlastitog oca, no političkog protivnika Nortiera čijeg se naslijeđa želi riješiti da bi ostvario vlastite ambicije.

Preko noći se Edmonda odvodi u ćeliju u kojoj će provesti narednih petnaest godina svaki dan iznova pokušavajući zadržati vlastiti razum i pokušavajući shvatiti zašto je tu kada je sve iskreno priznao i prepričao Villefortu o pozadini tog pisma.

Svjetlo tog tužnog i čemernog života pojavi se jednog dana kada put do njegove ćelije uz Edmondovu pomoć s vlastite strane prokopa Abbe, visoko školovani „bogataš“ luđak s kojim malo po malo uz promišljanje shvati kako je uopće došlo do toga da je zatvoren tu gdje je. Njih dvojica krate dane tako što Abbe svoje bogato znanje o svemu predaje Edmondu kojeg   zahvaljujući dobrote njegova srca zavoli kao sina. Edmond usvaja znanje i ljubav prema Abbeu, ali mu velik dio dobrote iz srce zamijeni mržnja i želja za osvetom.

Dalje čitajući roman doznat ćete kako se Edmond prozvao grof Monte Christo, kako se zli ljudi baš i ne mijenjaju te kako je osveta najbolje servirana hladna. Čitat ćete o Edmondovoj boli za izgubljenom ljubavi, o velikoj tuzi za ocem, o neočekivanoj zahvalnosti i odanosti onih malobrojnih koji su se probali boriti da ostvare pravdu u njegovo ime. Čitat ćete o pomnom planiranju i disciplini te osvete no prije svega čitat ćete priču o dobrom čovjeku kojeg je društvo iznevjerilo.

Dobri romani su sve rjeđi, zamjenjuje ih brzo i lako štivo koje nam odgovara u ovom ubrzanom tempu života. Često i sami nismo svjesni pitkosti novijih knjiga dok ne posegnemo za nekom starom školom pisanja te stranicu kroz stranicu uviđamo razliku između prosječnosti i izvrsnosti. Ovo je jedan takav roman pa kada ga vidite na policama knjižnice nemojte se plašiti te količine stranica nego se veselite svakoj stranici na kojoj ćete uživati.

Klanjam se liku i djelu Alexandra Dumasa s dubokim štovanjem i zahvaljujem mu na ovom remek djelu!

Autorica: Josipa Dević

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU Alexandre Dumas: Grof Monte Christo pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.