Blagdan Svete Katarine Aleksandrijske, koju narod često naziva Sveta Kata, slavi se danas, 25. studenoga i zauzima značajno mjesto u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i duhovnosti. Ona je jedna od najomiljenijih ranokršćanskih mučenica, uz čije se ime vežu brojne legende koje simboliziraju čistoću, hrabrost i izuzetnu mudrost, a njezin blagdan ujedno označava i simboličan prijelaz u godišnjem i liturgijskom kalendaru.

Tko je bila Sveta Katarina i zašto je postala simbol otpora?

Prema povijesnim i hagiografskim predajama, Sveta Katarina Aleksandrijska bila je djevica i mučenica rođena u uglednoj i imućnoj obitelji u Aleksandriji, u Egiptu, tijekom druge polovice 3. stoljeća. Legende ističu da je bila iznimno lijepa, ali i neobično učena i mudra, posjedujući široko znanje iz filozofije i teologije. Njezino mučeništvo se zbilo za vrijeme velikih progona kršćana pod vladavinom rimskog cara Dioklecijana, oko 307. godine.

Najpoznatiji događaj vezan je uz rimskog upravitelja Maksimina Daju, koji ju je želio oženiti, no Katarina ga je zbog svoje kršćanske vjere odbila. Maksimin je stoga okupio pedesetoricu najmudrijih filozofa i mislilaca s ciljem da je javno uvjere kako je njezina vjera neutemeljena. Međutim, Katarina je, zahvaljujući svojoj elokvenciji i znanju, uspjela ne samo obraniti svoju vjeru već je i preobratila tih pedeset filozofa na kršćanstvo. Razjareni Maksimin dao je te filozofe pogubiti, a Katarinu je odlučio podvrgnuti stravičnom mučenju na posebnom kotaču s bodežima, koji je služio kao njezino mučilo. Ipak, predaja tvrdi da se taj mehanizam čudesno raspao nakon njezina dodira, pa je nakon toga pogubljena odrubljivanjem glave. Legenda dalje navodi da su anđeli njezino tijelo prenijeli na goru Sinaj, gdje se i danas nalazi glasoviti Samostan svete Katarine.

Zaštitnica mudrosti i vjere te simbol prijelaza

Zbog svoje izuzetne učenosti i mudrosti, Sveta Katarina je postala široko štovana zaštitnica filozofa, teologa, znanstvenika, nastavnika, studenata i svih branitelja vjere. Također se štuje kao zaštitnica djevojaka, djevica, dojilja, bolesnika te svih zanimanja vezanih uz kotače, poput kolara, mlinara i brusača, zbog mučila na kojem je trebala biti sasječena. U Zagrebu je štovanje posebno naglašeno kroz tradiciju isusovaca koji su uz svoj kolegij sagradili crkvu posvećenu Svetoj Katarini, danas poznatu kao akademska crkva sv. Katarine, koja predstavlja biser barokne sakralne umjetnosti i u kojoj se njezin blagdan svečano slavi.

Običaji i simbolika Svete Kate u Hrvatskoj

U hrvatskoj tradicijskoj baštini blagdan Svete Katarine simbolično označava kraj jesenske sezone i prijelaz u zimu, kao i početak adventskih priprava za Božić. Njezino se ime povezuje s poznatom pučkom izrekom: “Sveta Kata, snijeg na vrata!” Ovaj datum se u nekim krajevima smatrao i početkom Došašća, a u narodu je postojao običaj da se upravo od Svete Kate počinju pjevati božićne pjesme.

U prošlosti, blagdan Svete Katarine označavao je kraj jesenske sezone vjenčanja i prestanak odlazaka u prošnju, s obzirom na to da je Došašće bilo vrijeme duhovne pripreme, a ne javnog veselja, iz čega proizlazi i izreka: “Sveta Kata zatvara vrata”.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj postojao je običaj da se na taj dan ne smije šivati, odnosno koristiti iglu, a naročito se izbjegavala uporaba kolovrata. Pazilo se da se kotač kolovrata ne pomakne, ponekad ga se sklanjalo na tavan, sve u čast svetice koja je stradala zbog kotača.

Konačno, od Svete Kate obitelji su se počele intenzivnije materijalno i duhovno pripremati za Božić – brinulo se o drvima, obući i odjeći, mljelo se žito, a počinjalo se i s tradicionalnim klanjem svinja kako bi meso bilo spremno za sušenje do Božića.

Objava Sveta Katarina: Tko je bila mučenica čija hrabrost označava početak božićnih priprava pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.