Za kraj godine donosimo još jednu preporuku čitatelja iz rubrike koju vam donosimo u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica. Ovog puta donosimo recenziju knjige Porculanska lutka autorice Kristen Loesch, a koju je pisala Tijana Šimek.

Prije nego krenete s čitanjem preporuke, podsjećamo, ukoliko i sami želite iskazati svoje mišljenje o nekoj knjizi koju ste pročitali – pozitivno ili negativno – javite se u Gradsku knjižnicu. Pošaljite svoju recenziju kako bi i ona ugledala svjetlo dana na našem portalu.

Porculanska lutka
Kristen Loesch

Iz nekog razloga, prije nego što se uopće prepustim nekoj priči, uvijek zavirim u ocjene i recenzije (u mom slučaju znatiželja često ubije mačku). Ova knjiga nije blistala pohvalama – ali nešto me ipak vuklo da joj dam priliku. I nisam pogriješila. Kako sam tonula dublje u priču, ona se otvarala poput babuške: sloj po sloj, otkrivajući sudbinu koja se proteže kroz gotovo cijelo jedno stoljeće i ostavlja trag na tri generacije žena. I svima onima koji su prošli kroz njihove živote.

Na početku upoznajemo Rosie, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Smrt majke alkoholičarke pokreće mnoga pitanja koja su godinama bila bez odgovora – o vlastitoj prošlosti, ali i o ubojstvu oca i sestre. Iako posljednje desetljeće živi u Engleskoj, osjećaj nepripadanja prati je u stopu. Kada joj se pruži prilika da postane asistentica poznatom povjesničaru Alekseju, prihvaća je i odlazi u Moskvu, u potragu za istinom.

Paralelno se otvara priča o Tonji – Kukolki, „lutkici“, plemkinji čiji će izbori, strahovi i čežnja za ljubavlju oblikovati sudbine cijele obitelji u desetljećima koja slijede. Njezina ljubav i odanost Valentinu nemaju granica, baš kao ni njegova unutarnja borba između osjećaja prema Tonji i vjernosti vlastitim idealima.

Radnja nas vodi od 1917. godine nadalje, kroz rusku revoluciju, opsadu Lenjingrada, Staljinove čistke i strahote logora. Sve niti ove priče isprepletene su kratkim bajkama i pričama koje piše upravo Tonja – pokušavajući kroz njih isprati vlastitu savjest, ali i izreći istinu. Svoju. I tuđu.

Na trenutke, priča djeluje gotovo košmarno, zahtijeva predah i ponovno povezivanje svih konaca. No u svojoj srži, ovo je snažna ljubavna priča – ona koja opstaje unatoč izdaji, okrutnosti i licemjerju vremena u kojem se odvija.

Poznavanje vlastite prošlosti nam možda ne omogućuje uvijek potpuno zacjeljenje rana, ali nam daje mogućnost upoznavanja samog sebe, prihvaćanja i otvaranja novog poglavlja u životu. Isto tako, slijepo vođenje idealima nauštrb obitelji i voljenih, ne čini te ideale uzvišenima nego upravo suprotno – nas ranjivima, a one oko nas lutkama na koncu.

„Sav moj život bio je zalog sastanka s tobom.”
— Evgenij Onjegin

Autorica preporuke: Tijana Šimek

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU Kristen Loesch: Porculanska lutka pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.