Gradska knjižnica vam i ovog tjedna u suradnji s našim portalom donosi preporuku čitatelja. Ovog puta riječ je o knjizi “Grad i njegove neizvjesne zidine” Harukia Murakamia koju je napisala Marija Mioč.

Grad i njegove neizvjesne zidine, Haruki Murakami

Ako ste obožavatelj Murakamija i njegovog magičnog realizma, obradovat će Vas činjenica da ga opet možete doživjeti kroz njegovo novo djelo, koje je napisao u 70 i nekoj godini života. Roman „Grad i njegove neizvjesne zidine“ je zapravo dorada novele pod istim imenom, objavljene prije 40 godina u časopisu „Bungakukai“, a kojom Murakami nikada nije bio do kraja zadovoljan. U pogovoru romana sam autor kaže da se 40 godina nakon objavljene novele, tijekom COVID pandemije, primio posla i nakon tri godine dovršio roman, zadovoljan što je priča sada kompletna.

Roman je podijeljen u tri dijela, pisan je u prvom licu i prati priču muškog lika bez imena, od kada je bio sedamnaestogodišnji mladić do njegove sredovječnosti.

U prvom dijelu romana pratimo mladi zaljubljeni par koji se ne viđa često, ali su stalno u kontaktu i razgovaraju o Gradu s visokim zidinama kojega na neki način sami stvaraju svojom maštom, a u kojemu vrijede potpuno drugačija pravila nego u ovom svijetu. Kada djevojka iznenada i bez traga nestane, mladić ostaje slomljena srca i zbunjen, te se i sam nađe u Gradu s visokim zidinama, ali ostaje bez svoje sjene, kao i ostali u tom gradu. Tamo je zaposlen u knjižnici, kao čitač starih snova, gdje sreće i djevojku koju voli, ali ga se ona ne sjeća, jer je u tom Gradu prava ona, a u stvarnom svijetu je bila samo njena sjena. Ili obrnuto?

Nakon što njegova sjena uspije pobjeći iz Grada s visokim zidinama, a on ostaje u njemu, u drugom dijelu romana pratimo priču istog čovjeka, sada od nekih 45 godina, koji daje otkaz na svom poslu u Tokiju i seli se u mali gradić Z**, prefektura Fukushima, gdje je dobio posao direktora male knjižnice. Ovaj dio romana je ujedno i najopširniji, a bogat je dijalozima i raspliće jednu toplu priču o stanovnicima i događajima u malom gradiću. Nakon prvog dijela koji je čitatelja povukao u jednu paralelnu stvarnost, u ovom dijelu ga vraća u svakodnevicu koja je nakon nekog vremena opet isprepletena sa drugim svjetovima i polako se počinju brisati granice između njih.

U trećem, najkraćem dijelu, autor nas vraća u Grad s visokim zidinama, u kojemu se opet našao (ili se priča samo prebacila na taj dio stvarnosti?) i iz kojega, nakon što postane jedno s dječakom koji će ga zamijeniti na mjestu čitača starih snova, opet poželi otići. Na kraju, možda je taj dječak koji se tamo našao s njim oduvijek i bio on sam. Roman završava tako da čitatelj sam može za sebe nastaviti priču kako god si ju zamisli i izvući zaključak kakav god želi.

Roman je, po mom sudu, pravo murakamijevsko djelo i možda njegovo najzagonetnije djelo do sada. Autor propitkuje što je to stvarnost i sugerira da je ona samo jedna od stvarnosti koju smo odabrali između ponuđenih opcija. Na vrlo misteriozan način se isprepliću stvarni svijet i neki drugi svjetovi. Ostaje pitanje jesmo li u ovom svijetu stvarni mi, a u nekom drugom naše sjene, ili je obrnuto? To se kroz roman stalno miješa i mijenja i zbog toga drži čitateljevu pozornost. Naizmjenično nas ljuljuška u opisivanju svakodnevice i odmah zatim zbunjuje dodatkom misterioznog.

Autorica: Marija Mioč

Objava ČITATELJI PREPORUČUJU Haruki Murakami: Grad i njegove neizvjesne zidine pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.