Danas vjernici diljem Hrvatske i svijeta slave Cvjetnicu ili Nedjelju Muke Gospodnje, kojom započinje Veliki tjedan, najsvetije razdoblje u kršćanskom kalendaru. Ovaj blagdan spomen je na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama, prostirući svoje haljine putem kojim je prolazio. Središnji dio proslave u svim župama su svečane procesije i blagoslov grančica, koje vjernici nakon mise nose u svoje domove kao simbol mira i zaštite.

U Turopolju se ovaj blagdan od davnina slavi uz posebne običaje koji odražavaju duboku povezanost naroda s prirodom i vjerom. Glavno obilježje turopoljske Cvjetnice su „mace“, odnosno grančice drijenka ili vrbe s rascvjetalim pupoljcima koje djeca i odrasli ranom zorom nose na blagoslov u crkvu.

Stariji mještani prisjećaju se običaja prema kojemu se blagoslovljenim grančicama pridavala velika snaga, pa bi se one po povratku iz crkve zaticale za svete slike, krovne grede ili stavljale u polja kako bi čuvale ljetinu od nevremena i tuče.

Posebno je upečatljiva tradicija umivanja u proljetnom cvijeću na samo jutro Cvjetnice. Prema običaju koji se u mnogim turopoljskim obiteljima zadržao do danas, u posudu s vodom stavljaju se ljubičice, jaglaci ili latice drugog poljskog cvijeća. Članovi obitelji umivaju se tom vodom vjerujući da će im to donijeti zdravlje, svježinu i ljepotu lica tijekom cijele godine. Taj čin simbolizira i unutarnje čišćenje te pripremu za najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Današnje misno slavlje u goričkim župama prati i pjevanje Muke Gospodnje, čime se vjernici uvode u tišinu i ozbiljnost Velikog tjedna. Iako se vremena mijenjaju, turopoljska sela i danas odišu posebnim mirom dok se s crkvenih pragova širi miris blagoslovljenog drijenka.

Objava Turopoljska tradicija na Cvjetnicu: Maslinove grančice i drenek u rukama vjernika pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.