Široki makadam između polja, šumske staze pod žutim lišćem, usponi uz mahovinu i paprat te sela u kojima vrijedi zastati i porazgovarati. Izlet od Noršić Sela preko Noršićke Plešivice i Koretića prema Tisovcu i Šimrakima donosi raznolike krajolike, ali i dovoljno hodanja da se na kraju dana osjete noge.

Ovo je ruta za one koji od izleta traže nešto više od kratke šetnje. Izmjenjuju se pitome dionice i zahtjevniji dijelovi, otvoreni pogledi i gusta šuma, druženje i tišina. Uz kondiciju, potrebno je pažljivo planirati put i snalaziti se na njegovim spojevima.

Nama je u tome pomogao Juraj Otmačić, petnaestogodišnji zaljubljenik u Samoborsko gorje i Žumberak, koji je osmislio ovu turu i poveo nas njome.

Lagan početak između polja i šumskih prolaza

Polazište nam je bilo u Kapelišću, kod crkve Svetog Duha u Noršić Selu.

Prvi dio vodi širokim makadamom, uz polja i poglede prema okolnim brežuljcima. Hod je ovdje lagan, pa početak izleta prolazi u razgovoru i postupnom odmicanju od svakodnevnih obveza.

S makadama prelazimo na poljski put, a zatim ulazimo u gusti zeleni prolaz. Krajolik se mijenja već nakon nekoliko koraka: otvoreni prostor zamjenjuju grane i mlada stabla koja se nadvijaju nad stazu.

Juraj nam objašnjava da je na tom mjestu nekada bila livada. Danas je obrasla, a uz put se može vidjeti mnogo divljeg šipka. Takvi detalji daju dodatni razlog da se povremeno uspori i pogleda što nas okružuje.

Prema Noršićkoj Plešivici prate nas jasne markacije i putokazi. Juraj ističe trud Planinarskog kluba Scout u održavanju i označavanju ovdašnjih staza, koje prolaze i starim putevima između sela.

Mjesto za predah i susret s drugim planinarima

Kod stola i klupa na rubu šume susrećemo članove HPD-a Japetić. Predstavljaju se kao vesela družina „zlatne generacije”, a razgovor brzo prelazi u šalu.

Njihov je plan jednostavan: sat ili dva hoda, koliko im odgovara, pa druženje. Podsjećaju nas da boravak u prirodi može svatko prilagoditi svojim mogućnostima. Nekome odgovara duža tura s više uspona, a nekome kraći hod i predah za stolom u šumi.

S njima je i pas koji, kako nam govore, često prati izletnike. Čeka kod škole i pridružuje se ljudima s ruksacima, očito dobro poznajući ovdašnje puteve.

Kada nastavljamo dalje, odlučuje poći s nama. Dobivamo veselog suputnika koji će obilježiti nastavak našeg izleta.

Šumski spust koji traži pažljiv korak

Spuštanje prema Koretićima jedan je od najljepših dijelova puta. Žuto lišće prekriva tlo, iznad nas se pružaju visoka stabla, a staza prolazi padinom prije nego što se spusti dublje u šumu.

Ovdje se osjeti i fizički dio planinarenja. Nizbrdica traži pažljiv korak, noge rade, a pred nama je još dosta puta. Na pojedinim dijelovima staze nailazimo na drvene potpore i stepenice.

Zbog izmjene uspona i spustova ova tura traži dobru procjenu vlastite kondicije. Lagan početak nije mjerilo zahtjevnosti cijelog izleta.

Po izlasku iz šume dolazimo na makadam, a zatim do planinarske kuće Scout.

Planinarska kuća Scout dio je Scoutsko-planinarskog centra Koretići, smještenog na 360 metara nadmorske visine, u kotlini potoka Bregana, na prijelazu iz Samoborskog u Žumberačko gorje. O kući se brinu članovi Planinarskog kluba Scout, koji je održavaju i volonterski dežuraju. Otvorena je vikendom, a drugim danima prema dogovoru; tijekom zime preporučuje se prethodna najava.

Nakon te točke nastavljamo prema Tisovcu, ulazeći u sve tiši dio krajolika.

Uz potočić, paprat i mahovinu prema divljijem licu Žumberka

Put nas vodi uz potočić kroz uski šumski prolaz, nakon kojeg počinje uspon. Oko nas su kamenje, paprat, mahovina i stara popadala stabla. Vlaga i gusto zelenilo daju ovom dijelu puta drukčiji ugođaj od otvorenih polja i proplanaka s početka izleta.

Juraj nam objašnjava da smo iza sebe ostavili Samoborsko gorje i zakoračili u žumberački dio. Prema njegovu doživljaju, Žumberak je divljiji: manje je ljudi, uređenih planinarskih staza i domova, a priroda djeluje iskonskije. Upravo ga ta mirnija, manje posjećena mjesta posebno privlače.

Razliku osjećamo i sami. Od odlaska iz Koretića nismo sreli ni automobil ni drugog planinara. Hodamo među mahovinom obraslim kamenjem i popadalim deblima, prateći put koji nas vodi sve dublje u šumu.

Ovdje vrijedi usporiti i pogledati oko sebe. Teren traži pažljiv korak, a uspon određuje tempo. Povremeno zastajemo zbog predaha, ali i prizora koje bismo u žurbi lako propustili.

Iako su označene dionice kojima smo prošli vrlo dobro markirane, za cijelu turu važno je unaprijed proučiti smjer kretanja i spojeve puteva. Naš izlet povezuje više dionica, pa nam Jurajevo poznavanje prostora mnogo znači.

Predah uz žumberačko gostoprimstvo

U Tisovac stižemo kada nam odmor i hrana već dobro dolaze.

Ondje nas obitelj Kovačević poziva da sjednemo i nudi hranom i pićem. Na stolu su roštilj i gulaš od žumberačkog vepra.

Predah se pretvara u razgovor o selu, obnovljenim kućama i povratku na djedovinu. Domaćini nam govore da ovdje više nema stalnih stanovnika, ali oni dolaze svaki tjedan i održavaju svoja imanja.

Prisjećaju se vremena kada je selo bilo punije, kada se okupljalo po kućama, pomagalo susjedima i družilo uz glazbu. Danas ih ovamo privlače uspomene, mir i mogućnost odmaka od radnog tjedna.

Branka nam opisuje kako se ovdje odmori i očisti glavu od svakodnevice velikog poslovnog sustava. Nakon nekoliko sati hodanja, hrane i opuštenog razgovora, lako razumijemo što želi reći.

Povratak kroz još jednu promjenu krajolika

Iz Tisovca nastavljamo makadamom kroz borovu i bukovu šumu prema Šimrakima. Put nas potom vodi preko Perina mosta do makadama kojim se vraćamo u Koretiće.

Ondje završava naš pješački dio izleta. Do početnog mjesta u Noršić Selu vraćamo se automobilom, no ukoliko ste voljni još malo potegnuti, put je svakako moguće prijeći i pješice.

U jednom danu prošli smo polja, šumske padine, prolaz uz potočić i mirna sela, zastali kod planinarske kuće i upoznali ljude koji se ovome kraju vraćaju zbog druženja i predaha.

Uz sebe smo imali mladog vodiča koji u slobodno vrijeme crta karte, bavi se orijentacijskim trčanjem i želi postati čuvar prirode. Njegovo poznavanje kraja pomoglo nam je povezati sve te prizore u jedan izlet.

Kući smo ponijeli umorne noge, mnogo fotografija i doživljaj dana provedenog vani, dovoljno daleko od uobičajenog ritma da mu se poželimo ponovno vratiti.

Foto: Mario Žilec, Hrvoje Studak

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

The post Od Noršićke Plešivice do tihih žumberačkih sela: izlet za noge, oči i predah od svakodnevice first appeared on Kronike Velike Gorice.