Prošla godina pčelarima je bila izuzetno teška, a stariji kažu da je bila najlošija u zadnji pedeset godina. Za razliku od nje ova je bila puno sunčanija i stabilnija.

– Mi ovisimo o klimatskim uvjetima, pčelarstvo je dio poljoprivrede. Kad bi sve godine bile kao ova, ne bi se žalili, ali znaju biti i bolje godine – rekao nam je pčelar Miroslav Antolčić.

Kod Antolčića u tijeku su pripreme za predstojeću pčelarsku sezonu.

– Mi pčelari sad se pripremamo za iduću pčelarsku godinu. Imamo neke pripremne radnje, čišćenje košnica i žičanih okvira. Obilaženje pčelinjaka kako bi zaštitili pčele, odnosno osigurali im mir od životinja i loših vremenskih prilika. Sve to je potrebno napraviti prije početka aktivne pčelarske sezone – dodao je Antolčić.

Sredinom ožujka kreće pčelarska sezona, tada u košnicama kreće pojačana aktivnost koja traje i cijeli travanj. Svibanj je mjesec glavnih paša i tada pčelari provode cijele dane sa svojim pčelama.

– S jedne strane veliko je to opterećenje, ali s druge strane veliki užitak. Tu su glavni radovi u 5. i 6. mjesecu, a u sedmom počinje priprema za jesen. Početkom 8. mjeseca počinje nova pčelarska sezona – istaknuo je Miroslav.

Jedan od najvećih problema s kojim se pčelari susreću su bolesti koje napadaju košnice, a jedna od najopasnijih je pčelinja uš ili varooa.

– U principu cilj nam je zadržati pčelinju uš pod kontrolom kako zajednica ne bi stagnirala ili propala. Varooa je u Europu došla prije 40 godina i pčele još nisu uspjele razviti otpornost pa im mi moramo pomagati kako bi opstale – objasnio nam je pčelar.

Druga bolest koja prijeti našim pčelarima je etinoza koja se pojavila u Italiji, a riječ je o maloj bubici ,manjoj od pčele, koja doslovno razori cijelu košnicu.

– Kad jednom uđe u košnicu pojede sav med i fermentira ga, a zajednica propadne. Nema efikasnog načina borbe protiv nje. Iako se pojavila u susjednoj Italiji, nadamo se da se neće proširiti do nas zbog klimatskih prepreka, ali nikad se ne zna – dodao je on.

Kada se Franjo Čunčić 1935. godine počeo baviti proizvodnjom meda, nije ni slutio kako će ona ubrzo prerasti okvire proizvodnje za vlastite potrebe.

– On je prvi u selu počeo prodavati med. Ja se sjećam da kad sam bila malo dijete, negdje 1955. ili 1956. godine kupio AŽ košnice i prodavao med. Onda je to tata nastavio i priča je krenula dalje – ispričala nam je Marica Antolčić.

Marica i njezin suprug Stjepan treća su generacija u ovoj obitelji koja se bavi pčelarstvom, a njihovi sinovi Miroslav i Tomislav siguran su zalog za uspješan nastavka obiteljske tradicije.