Deseci tisuća ljudi iz cijele Hrvatske jutros su iz dvorišta vukovarske bolnice krenuli u koloni sjećanja prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.

Kolonu iz kruga bolnice predvodili su članovi Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, pripadnici 204. Vukovarske brigade, članovi vukovarskih braniteljskih udruga i pripadnici hrvatskih povijesnih postrojbi. Sportaši grada Vukovara nosili su 50 metara dugu hrvatsku zastavu.

U hodočašću dugom 5,5 kilometara su i Turopoljski plemenitaši kao i mnogi Velikogoričani. Svojim dolaskom u Vukovar i ove godine odaju počast se svim žrtvama grada heroja, simbola borbe za neovisnost Hrvatske.

Na današnji dan prije 24 godine Vukovar je pao u ruke srpskih agresora. Nakon tri mjeseca neprestane borbe, razrušeni grad na Dunavu više nije mogao izdržati. U borbi za njegovu slobodu poginulo je više od 3 000 branitelja i civila.  Iz vukovarske bolnice odveden je najmanje 261 branitelj i civil. Na Ovčari je pogubljeno njih 200. Među njima je i Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara koji je svojim izvještajima 1991. godine o ratnim događanjima o gradu zadužio sve nas da Vukovar ne padne u zaborav, nego da se grad razvija i živi kao što je to bilo prije ratnih strahota.

PRIČA O GRADU

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene više nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

12. studeni 1991. u Vukovaru, Siniša Glavašević