Piše: Zlatko Majsec

U pjesmi koja slijedi stavljam se u nezavidnu ulogu hrvatskog poljoprivrednika koji živi i radi u jednom zabačenom seocetu iza 7 gora, 6 akumulacijskih jezera, 4 rakova  potoka, 2 sliva i jednog (1) ušća. Životarim sa svojom sestrom, pardon ženom, životom lišenim brojnih civilizacijskih tekovina. Naš jedini doticaj s modernom tehnologijom je taj što je obližnji šumarak miniran. Za Internet smo čuli od kuma Štefa, ali nismo ga još imali priliku upoznati – internet, kuma znamo. Pjesma opisuje našu radnu svakodnevnicu koja vapi za državnim poticajima. Pjesmu možete poslušati, pročitati ili oboje istovremeno. Snimao sam je sa svojim frendom i također kantautorom Robertom Kordićem.

Kralj bundeva

Vraćam se sa posla ruku punih bundeva
Iza sebe ostavljam polja žuljeva
Ovakva mi se greška baš ne događa često
Neke bundeve i žuljevi zamjene mjesto

Radim u narodnoj nošnji, onoj sa dvostrukim krojem
Kada ljeti dođe suša, polja navodnjavam znojem
To obiteljski je posao još od davne starine
Još od čukundjede preko strane mamine

Zašto bundeve uzgajam kada svaki put dok zbrajam
Trošak nije manji bitno od prodaje na sitno?

U našem zaseoku baš je svima trn u oku
Vlada nas zaobilazi, strani uvoz je na snazi
Novca nema u eraru, dno mu je odavno šuplje
Zašto kupiti jeftinije, kada možeš skuplje?
Brodovima uvoze bundeve preko vel’ke bare
Ne znam tko al’ netko na tom zarađuje grdne pare

Samo zbog jednog dana još se ovim poslom bavim
Samo zahvaljujući njemu svoju malu djecu hranim
Sva je sreća što je Amerika kod nas sada in
Bog blagoslovio nju i njezin Halloween
Sa sestrom, pardon ženom, tad sam neko vrijeme miran
Tu smo svi u rodu, cijeli kraj je retardiran

Kada ne radim u polju ne znam što bih sam sa sobom
Prazan kao mijeh vodim dijalog sa bogom
Al ‘ bog slabo čuje i za šmrkljav nos me vuče
Mjesto blagotvorne kiše šalje strašne tuče
Al baš me briga zato, svaki mudrac ovo misli
Sunce je u nama i kada smo pokisli