Jedan je Velikogoričanin, tu živi, radi, piše, sklada. Drugi je svjetski putnik koji svoja djela stvara ondje gdje se trenutno nalazi, a sada je to Velika Mlaka. Prvi je Zlatko Majsec, naš kolumnist, Frik iz kvarta i Mel Camino, a drugi je Bekim Sejranović, pisac koji je do nedavno živio u Norveškoj, a sada stvara u Hrvatskoj gdje su njegov djela vrlo čitana.

Obojica autora sudjelovala su na Noći knjige u Gradskoj knjižnici Velike Gorice. Čitali su svoja djela i ulomke iz njih, prema vlastitom izboru. Majsec je okupljene nasmijao svojim duhovitom djelima ”Neobična zgoda na fukodromu Čiče”, ”Turopoljski Dosjei X‘‘, ”Piromanova pobjeda”  te napamet izrecitiranom pjesmom ”Kako je počela jedna ljubavna veza”. Najveći pljesak publike dobio je nakon pročitane ”Velika Gorica moja mala”.

-Nisam očekivao ovako dobru reakciju. Nisam znao da čitatelji to doživljvaju toliko bitnim. Uživam u oslikavanju svakodnevice kroz priče i pjesme. Mislim da se to osjeti. Važno je da me zabavlja pisanje jer kako očekivati od drugih da im bude zabavno čitajući ako se i ja kao autor ne zabavljam stvarajući. Volio bih jednog dana ukoričiti svoja djela, kada ih skupim još nekoliko, i pronaći nakladnika koji će ih izdati. –

Doduše, Majsec je nedavno za underground etiketu Bratstvo duša (Slušaj najglasnije) objavio svoju prvu zbirku pjesama ”Sve filozofije završe u narodnim poslovicama”. U onome što radi ima veliku potporu obitelji, a pozitivni komentari mogli su se čuti i sinoć na manifestaciji. Romana Rožić, velikogorička redateljica naglasila je kako je potrebno definirati stvari iz svakodnevice, a da je način na koji to Majsec radi jako dobro prihvaćen od njegovih sugrađana, ali i šire publike.

A dobro prihvaćen od publike u Hrvatskoj je i Bekim Sejranović. Njegov posljednji roman ”Tvoj sin Huckleberry Finn” napisan je i na hrvatsko-bosansko-srpskom, kako sam autor voli reći, i na norveškom jeziku. Na Noći knjige čitao je dijelove upravo iz tog romana. Kaže kako mu je lakše pisati na materinskom jeziku nego na norveškom, jer je u Norvešku otišao sa 21 godinom kada je već započeo pisati. Da može, na norveškom ne bi ni pisao, no ondje se od pisanja ipak više zaradi.

-Dobio sam radnu stipendiju od norveškog Ministarstva kulture. Desetak godina sam pokušavao i konačno mi se posrećilo. Nadam se da me sada neće ušutkati i da ću moći nastaviti pisati i kritizirati kao do sada. U Norveškoj sam još uvijek nepoznat, autsajder. Doživljvaju me piscem useljenikom, a ja izbjegavam stvrstavanje u bilo kakve niše. Pišem o svemu, a najviše o sebi jer sebe najbolje poznajem.-

Uz pisanje, radi i kao sudski tumač. I uz sve to, putuje svijetom. -U slijedećih mjesec i pol idem u Banja Luku, u Orašje, Brčko, Osijek, zatim Beograd pa natrag u Veliku Mlaku, onda u Ivanić Grad, Ljubljanu, Belgiju, Oslo pa natrag u Mlaku gdje se posljednjih godinu dana osjećam kao kod kuće. Volim nakon višednevnih putovanja doći u svoju drvenu hižu, ugasiti sve telefone i odmoriti se u miru.-

Na Noći knjige, ali u jutarnjim satima, s djecom se družila Anđa Marić koja je najmlađoj čitateljskoj publici predstavila svoj roman ”Afra”. Večernje druženje tradicionalno su otvorili članovi FA Turopolja. Kako je sinoć bilo ispred i u knjižnici na Noći knjige, pogledajte u našoj fotogaleriji.