Jučer je u sklopu 162. Matičinog četvrtka u Muzeju Turopolja održano predavanje na temu ‘Životinja, smrt i duša: sfera onostranog’. Predavanje je vodila etnologinja i arheologinja Maja Pasarić, viša asistentica na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Područje proučavanja etnologinje Pasarić na Institutu za etnologiju i folkloristiku je kulturna animalistika.

-Kulturna animalistika ili kulturna zoologija, prema riječima Nikole Viskovića koji je utemeljio ovo istraživačko područje, trebala bi pružiti odgovor na pitanje što je čovjek životinji i što je životinja čovjeku. – objasnila je Pasarić.

Predavanje se odnosilo na odnos ljudi prema životinjama te značenje i simboliku životinja u ljudskom životu pa i smrti.

-Životinje su definitivno bile važna sastavnica svih segmenata tradicijske kulture za života, a prepoznajemo njihovu važnost i na području onostranoga – rekla je Pasarić.

Razni narodi širom svijeta imaju svoje mitove vezane za životinje i smrt. Tako je prema jednom sjevernoameričkom mitu za dolazak smrti odgovoran kojot, dok je primjerice u južnoafričkim mitovima to zec. U našoj etnologijskoj povijesti životinje koje se povezuju sa smrću su neke ptice, sisavci, gmazovi, ali i kukci.

-Smrt se oduvijek nastojala predvidjeti, nekako preduhitriti i životinje se u tradicijskoj kulturi većinom ističu kao vjesnici smrti. Ta uloga najčešće pripada pticama kao što su vrane, svrake, gavrani i kukavice. Glasanje, ponašanje pa i sama prisutnost nekih ptica shvaćala se kao loš predznak. – rekla je etnologinja Pasarić.

Tako su nastale i neke izreke vezane za zloslutno glasanje nekih ptica. Kad se čuje glasanje vrane: „Kad vrana viče ‘plak’ umrit će ko u kući.“ Zato je dobro vrani odgovoriti: “Plakala ti za svojom glavom.“ Kad se pak čuje glasanje svraka, ljudi su govorili ovako: “Ako svraka krešti na visoku drvetu ili zgradi, doći će gosti. Ako svraka viče s niska, bit će smrti.“

Osim ptica, i kukci su povezani sa ljudskom smrtnošću, točnije sa vjerovanjem da ljudska duša može promijeniti obličje u trenutku smrti. Tako se vjeruje da ako pokraj osobe koja je umrla proleti leptir, to je zapravo duša tog pokojnika. Isto tako, sa proricanjem smrti povezuju se i božje ovčice, svima poznate bubamare. Vjerojatno je svima poznata izreka „Božji volek de je moj grobek“. Mravi su također proricatelji smrti te se tako vjerovalo da ako mravi naprave mravinjak u kući, te će godine u toj kući netko umrijeti.

Čak se i kućni ljubimci kao što su pas i mačka povezuju sa smrću. Tako se jako pazilo da pas ili mačka ne preskoče tijelo pokojnika jer će se ta osoba vratiti kao vukodlak.

Iako su svi ti stari običaji i praznovjerja u današnje vrijeme nekom smiješna, a nekome možda i strašna, zasigurno su nepresušni izvor mnogih današnjih popularnih knjiga i filmova.