Zadar je ipak uspio sačuvati kapitalnu prednost od 14 koševa razlike, koju je imao 5 minuta prije kraja utakmice i pobijedio s 86-79. Kad se činilo da Gorička kola idu nizbrdo ukazao se Mašić koji ulazima pod koš i iznuđenim prekršajima vraća Goricu u život. Uz njega je danas najraspoloženiji Goričan bio Prgomet.Treba pohvaliti čitavu domaću prvu petorku koja je, unatoč nemanju prilike za odmor u vidu zamjene, visokom energetskom potrošnjom u obrani natjerala Zadrane na dosta isforsiranih šuteva i došla u priliku da pred kraj utakmice otopi sav zaostatak. Ipak, šutevima rutiniranog i smirenog Delaša Zadar je uspio izvući „živu“ glavu.

Prvo poluvrijeme bilo je prilično izjednačeno. U prvoj četvrtini ruke domaćih košarkaša bile su dosta tvrde, kao da su čitav tjedan umjesto šuterskih treninga cijepale drva negdje u Turopoljskim šumama. S obzirom na prikazanu igru i brdo izgubljenih lopti egal na kraju prvog poluvremena bio je prava premija. U trećoj četvrtini Zadrani se odljepljuju na 9 razlike, prvenstveno šutevima za tricu fenomenalnog šutera Bašića čija meka ruka zaslužuje biti spomenuta u izvještaju. Kad se taj sa sedam metara dizao na šut stariji su djeci rukama prekrivali oči.

Da se prati američka košarka, poglavito Warriorsi i Stephen Curry, svojim je outfitom dokazao gostujući igrač Marinković  koji je igrao u zanimljivim crnim tajicama. Na moje pitanje čemu tajice, frend Vuco je duhovito odgovorio:“Da prikrije drvenu nogu“. Ipak, svojim je zakucavanjima Marinković dokazao da Vucina teorija o drvenoj nozi pada u vodu. Prvi put otkad dolazim na Goričke tekme domaća je publika u nekim momentima potpuno otpuštala kočnicu i zdušno navijala za svoje „ljubimce“ parajući uši svojim „Buuu!“ i „Uaaa!“ povicima, posebno u trenucima kad smo ih pred kraj utakmice pokušali sustići. Posebno simpatični bili su klinci uz teren koji su se iskusnom Delašu derali da ne zna pucat. Mama im je rekla da moraju glasnije. Bila je u pravu. Delaš nam je sve pospremio na kraju.