S gitarom u ruci, u  mršavom hladu

Neudanoj djevojci pjevam serenadu

Ona me krišom promatra sa balkona

A i svo žensko osoblje dućana Diona

Mlada majka kroz portafon doziva  djecu

Glas joj pritom zvuči  ko da mi pjeva tercu

Neki prljavi  lik mi prilazi i smrdi

On mi svira bas dok rafalno prdi

Taj mi je pružio zbilja veliku torturu

Baš sve je pjesme počinjao u D-turu

Iako nijednom nije okinuo mol

Zvukovi su zbilja mirisali na bol

Susjedi redom zastaju i pogledavaju me čudno

Dok pjevam djevojci s kojom griješio bi bludno

Proljeće je, nemiran sam kao Nižetić Luka

Poznati mladi pjevač od kojeg mi je muka

I dok sam svoje hormone pretakao u pjesme

Točno posred čela golublje me govno  tresne

Premda narod vjeruje – to donosi sreću

Mene spopala je tuga,  lagati vam neću

Svud po meni okrugle bijele fleke

Izgledam ko klobuk muhare neke

Sav u očaju dižem pogled gore

I psujem goluba iz noćne more:

„Pa zar ti ja na wc – školjku ličim?

Pernati gade, u kljun ti ga spičim!“

Sva rumena od bijesa usta mi se pjene

Seronja se čitav tjedan čuvao za mene

Ali neću priznat poraz,  sviram ja i dalje

Dok s čela vrhnje curi u raspjevane ralje

„Možda ona ne primijeti, živi visoko“

Pljas! Novi projektil pada mi u oko!

Umjesto da utjehom moje srce zgrije

Djevojka s balkona u rimi mi se smije:

„Ta bijela kiša što po tebi pada

To ti je, Friče, prava Sere-nada“

Prizor ptičjim drekom pogođenog trubadura

  Moderne djevojke na ljubav baš ne fura

Ubuduće na „koncerte“ furam djedin šljem

Da lakše odbijem taj napad crem della crem