Četvorica biciklista sretno su se vratili kući nakon što su prošle subote biciklima krenuli na trodnevno putovanje do Dubrovnika. U samu zoru, Andrej Čubra, Ivan Stažić, Robert Novak i Aleš Horvatek bili su spremi za avanturu.

– Prvi dan je bilo lijepo, prešli smo 270 kilometara i preko 2 500 metara uspona. Dan je bio sunčan, osjetili smo sve, u Ličko-senjskoj županiji mijenjali su se mirisi, prekrasan krajolik, a vidjeli smo i zmije na cesti. Nismo se osjećali umornima, iako nam je trebalo oko 10 sati i 40-ak minuta da stignemo do samog Gračaca koji nam je bio cilj taj dan. Tamo nas je dočekala teta Nada, to nam je bio najbolji doček ikad. Vatra u kaminu, domaća juha, krumpir i meso, dvije vrste salate, kolači, piva, a oprala nam je i veš. Ujutro doručak u apartmanu, najbolje gostoprimstvo koje smo doživjeli.- ispričao nam je Andrej Čubra.

ODLIČAN RUČAK U ”GUSTAMA” I NAJLJEPŠA NOĆNA ETAPA DO OMIŠA

Drugi dan jutro je bilo jednako hladno kao i prvi, no kaže nam Andrej da je tih 5 stupnjeva u Gračacu na osjet bilo puno hladnije nego u Velikoj Gorici, no kada su se popeli na Velebit, ondje ih je grijalo ugodnih 20-ak stupnjeva. U Biogradu na moru su se zadržali dva sata u restoranu ”Guste” čiji je vlasnik Vjeko Bašić, njihov prijatelj biciklist koji ih je, kaže nam Andrej,  počastio platama bifteka i ramsteka sa povrćem i krumpirom, račićima, lignjama i hobotnicom na čemu mu dečki i ovim putem zahvaljuju. Tek u 14 sati krenuli su prema Splitu, a do ondje je trebalo odvoziti još 140 kilometara. Mrak ih je počeo hvatati u Solinu, stali su u Protea sport poslovnici koja je sponzor ovog njihovog putovanja.

–Bilo je vrlo nezgodno putovati kroz Split. Vozili smo Vukovarskom ulicom koja je zapravo brza obilaznica, nešto slično cesti od Velike Gorice do Zagreba. Noću smo se borili s autima koji voze 100 ili 120 kilometara na sat. To nam je bilo vrlo stresno iskustvo. No Joško iz Protea sporta sigurno nas je uz pratnju auta sa upaljena sva četiri žmigavca ispratio iz Splita.- ispričao nam je Andrej.

Poslije toga uslijedio je najljepši dio puta – vožnja noću do Omiša.  -Čista bonaca, mjesečina na moru, lagani maestral, nije bilo puno prometa, auti su vozili puno opreznije.-

OLUJNO JUGO OTEŽALO I USPORILO VOŽNJU

Putovali su na trkaćim karbonskim biciklima koji su opremljeni specijalnim torbama sa strane, no nisu imali touring sjedala za duge vožnje. – Nisu nas bolile noge, nismo bili umorni, samo nam je bilo teško sjediti već drugi dan.-kaže Andrej.

Problem je bilo i snažno jugo koje je počelo puhati kada su došli do Makaraske, a kako su se približavali Dubrovniku, vjetar je bio sve jači, posebno od Zaostroga. Vožnja je postajala sve napornija, i fizički i psihički, no dečki su to uspjeli okrenuti u svoju korist – koncentrirali su se na vožnju odlučni da će na vrijeme stići do cilja.

-Dolaskom do Ploča i prolaskom kroz Opuzen i dolinu Neretve bili su olujni naleti vjetra. Mi na ovako praznim biciklima u sprintu vozimo 40-50 kilometara na sat, a u takvim uvjetima smo radili sva četvorica brze izmjene i nismo mogli voziti brže od 12 na sat. To je bilo psihički i fizički teško jer nas je čekalo još 200 kilometara do Dubrovnika. Imali smo i krize, morali smo i puno jesti, no takva ruta se vozi samo na dobru volju, jer tijelo je odavno odustalo.- ispričao nam je Andrej.

Zadnjih 30 kilometrara imali su osjećaj da voze satima, bilo je dosta brda i uspinjanja, ali i vraćanja natrag kroz uvale, posebno u Zatonu. No sretno su stigli do apartmana u Dubrovniku gdje su ih ugostili Velikogoričani Robert i Jelena Grđan. – Imali smo i bazen na raspolaganju, ali bili smo preumorni da ga isprobamo. Zadnji dan bili smo na otvorenju Protea sport trgovine što nam je i bio cilj ovog puta. Rutu smo uspješno odvozili, svi smo se super osjećali. Osim vjetra, nismo imali nikakvih problema, nikome se nije probušila guma, nismo imali ni ozljede ni bolove.- Iz Dubrovnika kući vratili su se automobilom.

Slijedeće putovanje im je u srpnju kada idu u Italiju na Dolomite na najveći europski maraton na kojem sudjeluje devet tisuća ljudi, od kojih je 35 Hrvata, a među njima i ova vesela ekipa, osim Roberta Novaka koji će to vrijeme provesti sa svojom obitelji. Slijedeće godine možda ponove sličnu rutu, ali preko Bosne i Hercegovine. –Lijepa je uspomena kada to sve prođe i kada malo sagledate, nakon nekog vremena dojmovi se slegnu, tada je puno srce.- zaključio je Andrej.

Foto: Andrej Čubra