Momačke večeri su one večeri kojih se najčešće ne sjećaš baš najbolje, ali nešto ti govori da je bilo ok. Njihova je osnovna svrha da s lanca bude pušten onaj koji će uskoro dobrovoljno pasti u lance. Okupljena skupina mužjaka slavi posljednje momačke dane svojeg prijatelja koji uskoro uplovljava u bračne vode. Ženama je, po nametnutoj američkoj tradiciji, pristup na ovakve evente dozvoljen jedino ako na sebi donesu samo osmijeh i sexy donje rublje kojeg se jedva čekaju riješiti. Čest je slučaj da postotak krvi u alkoholu drastično pada kako ova večer odmiče. Osim alkohola nađu se tu i neke druge, ne baš legalne, ali zato zabavne, supstance u prahu. Dok ovo pišem, kombinacija svega navedenog još  uvijek se ugodno izležava na stjenkama mojih moždanih vijuga što se, spore i tupe, više-manje bezuspješno nose s izazovima novog radnog dana. Osjećam se toliko retardirano da, s ono malo preostalog mozga, razmišljam o priključivanju vodećoj hrvatskoj političkoj stranci (koja god to uskoro bila). Naime, ako uskoro ne izađem iz ovog stanja, na nešto bolje i pametnije neću moći ni pomišljati – doslovno. Političari mora da se puno drogiraju, kako drukčije objasniti neke njihove poteze.

Sjeo sam u autobus i krenuo prema jednom zabačenom seocetu blizu rijeke Kupe. Nazovimo ga Pripizdinovec Donji. Putem sam došao do zaključka kako je koncept momačkih večeri dvoličan. Naime, ljudima toliki užitak predstavlja druženje i tulumarenje s njihovim prijateljima, da se kasnija ženidba za samo jednu osobu čini pomalo otužnom. Mazohizam pod izlikom zrelosti? Možda bi zabavnije bilo  oženiti čitavu grupu ljudi, svih spolova i namjera. Ok, ok, u nama u isto vrijeme žive i potreba za vječnim divljanjem i slobodom i potreba da se s nekim skrasimo i svijemo gnijezdo. Brak između kućanice i mornara možebitno je najidealniji jer supružnicima pruža dobitnu kombinaciju odvojenosti i zajedničkog suživota. Preventivno djeluje na mogućnost zasićenja u vezi i daje partnerima potrebno vrijeme da se zažele jedno drugog.

Usred kišom okupanog  šumarka konačno sam pronašao za 300 eura iznajmljenu drvenu kuću s bazenom. Svi su već opasno bili u elementu. „Di si Majsec, buraz!!“, sav nabrijan prišao mi je Pip i opalio me po rebrima, friško nagnječenim prilikom nedavnog pada s bicikla. Htio sam šaku povesti u obilazak njegove bradate njuške, ali sam se samo gorko nasmijao jer su pogledi prisutnih bili prilijepljeni za mene. Poslije sam Pipa malo odveo na stranu i objasnio mu kako bih neobično cijenio da više to ne ponovi, zbog moje i svoje sigurnosti.

Poput vatre u kaminu, atmosfera se rapidno rasplamsavala, zajedno sa zagasitim nijansama zalaska sunca. Premda sam došao malčice izmoren i namrgođen, stvari su se popravljale sa svakim novim pićem. U nepunih pola sata doživio sam preobražaj iz mrguda u dušu tuluma. Prebacilo me neviđenom brzinom u neku sasvim drugu dimenziju svijesti u kojoj je ono što obično smatram za sramotno postalo vrlo rastezljivo, a na momente i potpuno nestalo. Od striptizete sam, uz malo nagovaranja, posudio svileni ogrtač i uz lascivne plesne pokrete pipkao vlastite sisice. Kad su Hrvoje i još jedan lik kojeg ne poznam skočili u bazen iščupao sam iz panja poveću sjekiru i krenuo prema njima u svilenom ogrtaču i štiklama koje sam u međuvremenu također posudio. S ruba bazena, glumeći da sam strašno ljut, obratio sam se Hrvoju: „E kaj si ti ono meni bio srao, a?!“ Na licu nepoznatog lika iščitao sam razumijevanje da se najvjerojatnije radi o zajebanciji, ali i strah zbog šanse da možda mislim ozbiljno. Odlučivši da ga razuvjerim od pomisli da se samo zajebavam, napravio sam dva koraka unatrag i sjurio se prema bazenu s podignutom sjekirom nad glavom: „Aaaaaa!!!“ Ovaj je munjevitim pokretom iskočio van iz bazena. Bio je to pomalo nadnaravni potez, proizveden impulsom čovjekove urođene borbe za preživljavanje. „Isuse, pa ti si lud!“, urlao je lik na mene dok su se Hrvoje i ostatak ekipe grčili od smijeha. „Nisam se ni hvalio da sam normalan“, odgovorio sam mu, zadovoljan što su svi čuli tu foru. Što ću kad volim publiku. Bez nje nemam toliki motiv za glupiranje. Zbog brzine kojom je samog sebe ispucao iz vode, nepoznatog sam lika prozvao Čovjek Tane.

Striptizeta je na momente djelovala pomalo indisponirano. Više je cugala i pričala s nama nego pokazivala svoje tjelesne čari. Potaknut pomanjkanjem vizualne atrakcije te vrste, od koje mi je ruku na srce i pomalo neugodno jer više volim gledati za to neplaćene žene, odlučio sam stvar uzeti u svoje ruke. Opijenom koktelom amfetamina, rakije i pive činilo mi se sasvim prirodnim skinuti sa sebe  tu dosadnu, svakodnevnu odjeću. Striptizeti se možda ne mili skidati jer joj je to posao kojeg je prinuđena raditi. Ja, s druge strane, nisam za to plaćen, ali jedva čekam napraviti neplanirani show. Ima nečeg oslobađajućeg u trenucima kad ti veseljko gore dolje poskakuje na svježem zraku, dok se ko od majke rođen razbacuješ na novu Avicii- jevu uspješnicu. Ne treba ni spominjati da je prizor golog čovjeka razulario ostatak ekipe i ubrizgao novu špricu adrenalina u već ionako pristojan provod. „Baci se u vatru!“, dobacio mi je Hrvoje. „Ne treba, već je dovoljno spaljen!!“, netko mu je odgovorio dok sam, držeći u naručju usisavač, izvodio neku čudnu verziju dvokoraka. „Gurni mu ga u cijev!“, provocirao me Čovjek Tane. Ne toliko iz potrebe da to doista učinim koliko iz želje da mu dokažem da mi takvo nešto uopće ne predstavlja problem, stupio sam u nesvakidašnji intimni kontakt s kućanskim aparatom. Da mi vođenje ljubavi s plastičnim partnerom zauvijek ostane u sjećanju pobrinuo se Hrvoje koji ga je uključio u struju i veliki crni krug okrenuo na broj 4 -najjače usisavanje.

Za to je vrijeme Pip iskoristio opći metež i krišom sa dvorišnog stola, iz samo sebi poznatog razloga, uzeo Kikijev mobitel. (Kiki je taj momak koji uskoro postaje muž) Nakon što je ušao u kuću Pip je na otuđenom mobitelu otvorio aplikaciju WhatsApp i Kikijevoj budućoj ženi poslao poruku: „E ova striptizeta je fakat odlična, dečki su me baš ugodno iznenadili.“ Za dvije minute, spreman za novi izazov, zatečenoj Kikijevoj odabranici napisao je: „Znaš kaj… ovo između nas…nekak mi to više nije to.“ Nakon njenog bolnog priznanja da joj je uništio djevojačko, ponijela ga je tamna slast sadizma  i zlobe: “S nama je gotovo, sad sam tek otkrio što je prava žena“…

…Iako je muzika u dvorištu bila ubitačno glasna, iz kuće su se jasno čuli Kikijevi demonski krici. Svašta je izgovorio Pipu, inače svojem šogoru (tko će kome nego svoj svome). „Ja bi ga ubila, koji jebeni kreten!!“, rekla je striptizeta dok smo mi bez riječi sjedili i pogledavali se u nevjerici. Iako smo  i dalje bili u stanju potpune euforije činilo se nekako nepristojnim da nastavimo u istom tonu. Navukao sam kupaće i majicu i usisavaču dao do znanja da je s našom romansom gotovo. Barem za ovu noć.

„Sva je sreća da je groblje odmah iza zavoja pa se nećemo mučiti s transportom Pipovog tijela“, rekao sam da malo ozdravim kontaminiranu atmosferu. „Brijem da smo svi dovoljno ubijeni da tamo odemo zajedno s njim“, završio je priču Čovjek Tane.

Znam da vas sad vjerojatno zanima što je bilo s Pipom i mladencima pa ću ipak dodati još koji redak. Kikiju je slijedećeg dana njegova buduća najjačim ljepilom zalijepila mobitel za zapešće desne ruke. Što se tiče Pipa, nakon što je na svoj račun popio zasluženu porciju psovki i uvreda spustio se u prizemlje i zaspao u kuhinji. Negdje pred jutro, dok smo svi, poput gusjenica, ležali umotani u crvene poplune, u našu sobu ušao je tiho – tiho baš na prstima i Kikiju u uho šapnuo: „Šogi, volim te“…