FOTO Uz barokne zvuke gorički srednjoškolci slušali Shakespearea i Cervantesa
Recital “Tresač koplja, Bistri vitez tužnog lica i harmonija sfera” otvorio je Mjesec knjige u Velikoj Gorici. Pučko otvoreno učilište, povodom 400. obljetnice smrti dvojice književnih uzora, Williama Shakespearea i Miguela Cervantesa de Savedre, ugostilo je dvojicu umjetnika, glazbenika i profesora Umjetničke škole “Franjo pl. Lučić” Igora Para te glumca Zorana Kelavu.
Na samom početku večeri Dora Matijević, maturantica Ekonomske škole Velika Gorica, precizno je i razgovijetno izvela Shakespeareov sonet o nepokolebljivosti istinske bračne ljubavi.

Within his bending sickle’s compass come (W.S.,Sonnet 116)
– Večerašnji je program zamišljen kao dio multimedijalnog projekta. Nemamo samo tekst, glazbu, glumu i govorenje stihova i književnosti, nego sve to zajedno. Uzeli smo dvojicu velikana i priredili program s odlomcima iz njihovih tekstova i popratili ih izvornom glazbom iz njihovog doba na izvornim instrumentima. Za Shakespearea imamo renesansnu lutnju, a za Cervantesa baroknu gitaru – predstavio je glazbeno-scenski performans profesor Paro.
– Velika je razlika između barokne i klasične gitare – objašnjava Paro. – Barokna gitara nema jednostruke, nego samo pet dvostrukih žica i te žice su ugođene na način da nije moguće jedan naprema jedan transkribirati u notni zapis klasične gitare skladbe napisane za baroknu. Lutnja je po mnogočemu također specifična. Najpopularniji je instrument renesanse, a u Engleskoj je na svom vrhuncu u ranom baroku. Što nam je zanimljivo u kontekstu ovog programa, sam Shakespeare je često u svojim predstavam upotrebljavao glazbu. Nit vodilja predavanja upravo je glazba u njihovom djelu, njihov odnos prema glazbi i specifično snažan afinitet za glazbu kod oba autora.
Paro i Kelava u renesansnom se projektu nazivaju besjednicima, prenositeljima kulturnog i umjetničkoga dobra. Gorički su gimnazijalci sa zanimanjem odslušali predavanje o englesko – španjolskim političkim odnosima u kontekstu razumijevanja glazbe prije i nakon kopernikanskoga obrata, a zatim su uživali u suigri glumca i svirača. Do posljednjega mjesta ispunjena Gradska vijećnica, a neki su sjedili i u prolazima, gromoglasnim je pljeskom ispratila umjetnike.