Staklo se reže, brusi, savija, kali, laminira, pjeskari, obrađuje laserom ili CNC-om, stapa ili boji. Stjepan Kos umjetnik je stakla. Na visokim temperaturama u posebnoj peći komade stakla stapa u cjelinu i time postiže estetski dojam. Mogućnosti fuzije stakla su beskonačne, kao i njegov dekor.

Pred mnogobrojnim uzvanicima i ljubiteljima umjetnosti u izložbenom prostoru POUVG-a sinoć je otvorena izložba pod nazivom “Staklo, boje, fuzija i mi”. Kos je predstavio najnovija dostignuća pedesetogodišnjega rada, a svečanost su uveličali brojni gosti – izvođači. Nastupili su Željko Krušlin – Kruška, Miroslav Ćiro Gašparac i Valentino te zbor umirovljenika “Turopoljska zvona”.

– Svi moji radovi vezani su uz staklo. Staklo se može koristiti i obrađeno i neobrađeno. Ja izričito termički obrađujem staklo na temperaturama od 650 do 950 stupnjeva. Nikad ne znam unaprijed što će ispasti. Rijetko kad ispadne ono što bih ja želio – rekao je Kos napomenuvši kako se najbolji radovi najčešće razbiju. Kada ne izrađuje apstraktne konstrukcije, omiljeni su Kosovi motivi glazbeni, animalni i religijski.

Na isti je način dva komada stakla nemoguće stopiti. – Osobita karakteristika ovog umjetničkog stvaranja je nepredvidljiv ishod realizacije, kao i njegove umjetničke estetičnosti. Doduše, gledatelju nije ni lako iščitati smisao tih skladnih i osobitih kompozicija. Dovoljno je prepustiti se uzbudljivu traganju za asocijacijama koje plijene našu pažnju svojom rafiniranošću i odmjerenošću pozivajući naše misli da ih nastane – zapisao je o Kosovom radu Ante Živković-Fošar, predsjednik Udruge likovnih umjetnika Grada Velika Gorica.

Violeta Antunović već osam godina predloške skulpture ili Kosovo uramljeno staklo boji, a Snježana Kos izrađuje keramičke odljeve čije staklene kompozicije, kad iziđu iz peći, oslikava ili radi decoupage. Pod različitim kutevima, kažu, svjetlost različito kroz termički obrađeno staklo prosijava i stvara nepredvidive učinke.

– Predlošci se rade na način da se staklo reže u razne oblike s kalupima. Potom se stavljaju u peć. Cijelu proces, uključno s hlađenjem, traje više od 24 sata. Potom se predlošci oslikavaju ili dorađuju – rekla je Violeta Antunović.

– Prerada vizualno hladnog industrijskoga stakla u površine reljefnih formi i oblika temeljna je odrednica njegovog opusa. Tako bezlični komadi stakla postaju dekorativni predmeti neovisno o tome radi li se o elementima punoga taljenog stakla ili o onima koji nastaju kao rezultat kombinirane tehnike hladne obrade vođene prema konstruktivističkim načelima – istaknuo je Živković-Fošar.

Vrijednost je Kosovog rada izravno uključenje promatrača u proces proizvodnje značenja, jednako u figuralnom, kao u apstraktnom oblikovanju. Oživljavanjem materije nepravilnim linijama apstraktna forma dobiva na izražajnosti, ali i postaje otvorena za individualan doživljaj promatrača. U drugim se slučajevima kreiranje teksture i boja električne gitare ili kompozicija križa i njegova postolja nastavljaju na misao o odnosu oblika i sadržaja čija punina značenja uvijek iznova zahtjeva novoga sudionika.