Stigao je četvrtak i nova preporuka u rubrici Knjiga tjedna. Knjižničari i knjižničarke Gradske knjižnice Velika Gorica predstavljaju novi literarni naslov. Ovotjedni hit je knjiga “U tišini”.

Jem Lester: U tišini

Jedan od ovogodišnjih noviteta u našoj knjižnici je i debitantska knjiga britanskog novinara Jema Lestera „U tišini“. Objavljena je krajem prošle godine u Biblioteci Hit nakladničke kuće Znanje. U romanu autor otvoreno progovara o problemu autizma, a priča se vrti oko mladog bračnog para, Bena i Emme, te njihovog desetogodišnjeg sina Jonaha koji ima težak oblik autizma. Nakon saznanja o sinovljevom stanju, njihova se ljubav i bliskost povlače pred sve težim zahtjevima nošenja s problemima koje donose odgoj i briga za autistično dijete, dok konačno ne postanu stranci, a dijete koje su dočekali s toliko veselja, postaje im sve veći teret.

Jem Lester odlučio je progovoriti o teškoćama o kojima roditelji najčešće šute, ponajviše zbog straha od osude drugih. Pretpostavljena potpuna posvećenost djetetu s razvojnim poremećajem u romanu ustupa mjesto ponekad brutalnoj iskrenosti o tome koliko je teško biti roditelj u tako bezizlaznoj situaciji i činjenici da se s takvim teretom neki ne mogu nositi. Također je odlučio progovoriti o svemu iz muške perspektive jer smatra netočnom činjenicu da ovakva roditeljska situacija očeve pogađa manje nego majke te da su skloni manje se angažirati. Na vlastitoj koži naučio je da to jednostavno nije točno i ovim je romanom želio razbiti tu predrasudu.

Proza Jema Lestera jest fikcija, ali bazirana na piščevu životu jer i sam je otac djeteta sa poremećajem opisanim u knjizi te je pisana na tragu trenutno popularnog žanra koji bismo mogli nazvati „autobiografskom fikcijom“ i stilom nalik knjigama kakve pišu Norvežanin Ove Knausgard ili naš Bekim Sejranović, iako tematski s njima nema nikakve veze. Tematski je možda najsličniji bolno iskrenom romanu „Kamo idemo, tata?“ koji je prije dosta vremena objavio francuski pisac Jean-Louis Fournier koji opisuje svoju svakodnevicu s dvojicom sinova s razvojnim poremećajima, a koji je u međuvremenu postao obvezna lektira za sve koji se bave djecom (i njihovim roditeljima).

Unatoč svojoj teškoj temi knjigu ćete čitati s lakoćom, ali će vam mnogo puta zastati knedla u grlu – od tuge, od gorčine, od potresenosti – ali će vas jednako tako navesti da preispitate neke svoje stavove i vrijednosti, da se zapitate o vlastitoj sreći.