Jučer je Stari grad Lukavec bio u znaku kotlovine. Dvadeset dvije ekipe pripremale su kotlovinu prema vlastitom tradicionalnom receptu i natjecale su se na Prvom svjetskom prvenstvu u pripremanju kotlovine. Natjecanje je privuklo natjecatelje iz cijele Hrvatske, ali i dvije inozemne ekipe – iz Litve i Italije, čime su dokazali da se jela u kotlu pripremaju u cijelom svijetu. Zbog humanitarnog karaktera natjecanja sve su ekipe na neki način bile pobjedničke, ali je stručni žiri odlučio da pobjedu odnesu natjecatelji Globaldizajna.

– Jako nam je drago da smo organizirali Prvo svjetsko prvenstvo u kotlovini ovdje u Velikoj Gorici. Cilj nam je revitalizirati kotlovinu kao jedno autohtono jelo Turopolja i od nje napraviti brend. Kao prvo zaštititi ju kao naše turopoljsko jelo i kao turistički brend koji će biti prepoznat ovdje u Velikoj Gorici i koji ćemo moći prodati svijetu – rekao je Alan Šembera, predsjednik Rotary kluba Velika Gorica.

Natjecatelji su kotlovinu pripremali na razne načine. – Pristupi kotlovini koje smo vidjeli ovdje su zaista raznoliki tako da imamo kozletinu, crnu turopoljsku svinju, imamo jedan samoborski pristup sa svinjskim nogicama. Zaista jedno gastronomsko bogatstvo danas ovdje pred nama – dodao je Šembera.

Jedan od natjecatelja bio je Tomo Pavlečić koji se natjecao za Rotary klub. On i supruga su bivši ugostitelji i bivši vlasnici mesnice iz Dubranca koji imaju 45 godina iskustva pripremanja kotlovine. Otkrio nam je nekoliko tajni kako napraviti dobru kotlovinu. – Nije nekakva tajna napraviti dobru kotlovinu. Za dobru turopoljsku kotlovinu prvo mora biti dobro meso, drugo mora biti obavezno domaća mast, domaće povrće jer zna se domaće je domaće. Ne treba tu filozofirati i stavljati posebne začine – objasnio je Pavlečić te dodao kako će meso biti mekano kada se ne prepeče već kuha.

Žiri su činili Rene Bakalović te članovi Rotary kluba. Jedan od članova žirija je i Zoran Šimunić iz Gastronomada koji se natjecao van kategorije jer je njegova ekipa dobila slobodu raditi malo drugačiju kotlovinu. – Prvo smo od susjeda ukrali svinju. Dobili smo od njih špek i malo čvaraka. Jutros smo u šumi nabrali vrganja. Skočili smo po dvije, tri pečurke, a kolega je donio sušenih. Mi smo prebacili to više na jedan gljivni element. Kolega Aleks koji se bavi uzgojem koza tu do nas je napravio kotlovinu s kozom tako da smo si mi dali jednu slobodu. Koristili smo i začine koji se ne koriste – stavili smo garam masalu, malo kleka i klekovih bobicamalo curryja, dimljene paprike – ispričao je Šimunić.

On nam je ispričao i kako su došli na ideju organiziranja baš svjetskog prvenstva. – Nitko se nikad nije sjetio to tako napraviti. Dečki iz Rotarryja, kad smo davno pričali, rekli su zašto ne bi napravili svjetsko prvenstvo. Došli su ljudi koji nisu iz Hrvatske koji  su skužili da je to naš način pripreme da se u isto vrijeme mora peći, dinstati pa onda moraš pirjati. Uglavnom, njima se to jako svidjelo i rekli smo okej, neka bude prvo svjetsko prvenstvo i sljedeće godine očekujemo još više ljudi – objasnio je Šimunić.

Sa svojim prijateljima kotlovinu je pripremala i ekipa Dražen i prijatelji. – Prije svega sudjelujemo u humanitarnoj akciji koja je usmjerena za naš Centar za odgoj i obrazovanje za djecu s teškoćama u razvoju. Uvijek se uključujemo pa smo se i sad na poziv Rotaryja iz Velike Gorice. Imam puno prijatelja, međutim, kada se pije, kuha, veseli i kada se radi imam još više prijatelja tako da su se i danas ovdje mnogi moji prijatelji odazvali. Nadam se da ćemo dostojno prezentirati našu turopoljsku kotlovinu kao naše tradicionalno jelo – poručio je gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić.

– Rekli bi za kotlovinu spremni. Naravno da smo se priključili ovoj humanitarnoj akciji i nadamo se da će biti puno kupaca ovoga što ćemo zajedno pripremiti i siguran sam da ćemo zadovoljiti kriterije Velikogoričana i svih gostiju, da ćemo nešto dobro napraviti – rekao je Vladimir Bregović, HDZ-ov kandidat za župana Zagrebačke županije.

Specifična za turopoljsku kotlovinu je turopoljska svinja. To je jedan od sastojaka recepta koji se, na ovom području, prenosi s koljena na koljeno. – Što se tiče turopoljske svinje ona je bila ovdje zaista udomaćena ovdje u Turopolju i nosi naziv. Ona je danas jedna od dvije hrvatske autohtone pasmine svinja. Njezin problem je nastao sredinom prošlog stoljeća dolaskom bijele industrijske svinje. Ona je s veći udjelom mesa prevladala a Turopoljac ipak ima veći udio masti. Nije bilo više tolike potrebe za tim, a i dogodila se i ta zabrana ispaše odnosno držanja svinje na otvorenom. Mi smo danas kao Plemenita Opčina Turopoljska udruga volontera, ali brinemo se za pajceke. Imamo nekih stotinjak svinja ovdje u Lukavcu u šumi na otvorenom. Možemo u šali reći da je POT svjetski uzgajivač i proizvođač turopoljske svinje. To je s jedne strane lijepo čuti, a s druge premali je broj uzgajivača, ali i samih svinja – ispričao je Juraj Odrčić, župan POT-a.

Turopoljska svinja specifična je po životu na otvorenom, ali po tome što je masnija. – Nakon Drugog svjetskog rata navike potrošača su se mijenjale i to je dovelo s jedne strane do situacije da je turopoljska svinja izgubila svoj značaj. S druge strane, danas se trendovi mijenjaju, nešto što je bilo prije desetak godina totalno nezdravo postalo je IN. To vrlo dobro koriste ove lokalne male pasmine koje se drže na specifičan način – ispričao je Željko Mahnet iz Poljoprivredne agencije.

Zaključili smo da su svi natjecatelji spremili odlične kotlovine koje su posjetioci vrlo rado jeli. – Ima 20-30 kotlova jer natjecatelji imaju i po dva kotla, jedan za sebe, a jedan za ocjenjivanje. Pa iznenađujuće je dobra, svi su počeli balansirati okuse i mislim da je ta namirnica koju vi imate da zaista podigne. Možete vi kupiti u velikom supermarketu pajceka, kotlete ili vratinu, ali materijal nevjerojatno utječe na okus – objasnio je Šimunić.

Za organizaciju ove jedinstvene gastronomske manifestacije zaslužni su Rotary klub Velika Gorica i Plemenita Opčina Turopoljska. Privukao je veliki broj natjecatelja i posjetitelja, a zabava je, uz dobro jelo, društvo i glazbu, trajala dugo u noć.

Foto: Mario Žilec, Zlatko Srbelj