Pet medalja zaredom s međunarodnih natjecanja nikada ne dolaze slučajno, sve je to rezultat velikog truda, rada, brojnih treninga i svakodnevnih odricanja. Velimir Šandor, brončani paraolimpijac iz Velike Gorice i član Atletskog kluba za osobe s invaliditetom ”Uspon” iz Velike Gorice, sa svojim trenerom Ivanom Čengićem radi skoro pet godina. Koliko su dobar tim, svjedoče medalje koje posljednjih godina Velimir osvaja na velikim natjecanjima.

Tako je bilo i u Londonu prošlog tjedna na Svjetskom prvenstvu za osobe s invaliditetom kada je na Olimpijskom stadionu, pred gotovo 50 tisuća gledatelja, Velimir bacio disk 17 metara i 95 centimetra i osvojio brončanu medalju. Nije oborio vlastiti rekord, iako se za to posebno pripremao. Ipak, još jedna medalja oko vrata priznanje je za sve što Velimir ulaže u sport. Značajnije je ovo treće mjesto i zbog toga što ovaj vrhunski sportaš, uz osmosatno radno vrijeme, svaki dan odvaja i do četiri sata za trening, a dan uoči odlaska u London, nije izostao s posla. Možda bi medalja bila i sjajnija da nije došlo do nezgode u Londonu. U vožnji autobusom Velimir je pao i zadobio modrice, no kaže da na natjecanju nije osjetio nikakve posljedice. Idući dan izašao je na borilište i pokazao što može.

– Očekivao sam da ću u Londonu baciti osobni rekord koji se nažalost nije dogodio, no medalja je sretno tu sa mnom. Boravak u Londonu bio je tmuran. Bio sam fokusiran prvih 5-6 dana da čim bolje bacim tih šest hitaca. Bio sam drugi po redu iza svjetskog i paraolimpijskog pobjednika. Prva tri hica bila su dovoljna za broncu. Žao mi je što nisam uspio baciti osobni rekord za koji sam se spremao cijele godine.

Trener Ivan Čengić uz Velimira je na treninzima u svakom trenutku. U tome volontira, odricanja su i kod njega svakodnevna, a Velimira neprestano potiče na rad i postavlja mu nove ciljeve.

– Medalja je tu, reći ću da sam zadovoljan, ali ipak je falilo malo. Dogovorili smo se da će baciti osobni rekord, ali nije bacio. Na treninzima već dugo nije bacio ispod 18 metara. Moramo biti zadovoljni, idemo raditi dalje, idemo na bolje rezultate – rekao je Čengić.

Brončani Šandor pohvalio je trenera bez kojeg, kako kaže, ne bi bilo ni medalja. – Da nema njega ne bih ni ja vjerojatno bio tu. Kako je s moje strane odricanje, s njegove je još veće. Svaki disk koji ja bacim na treningu on mora pokupiti i donijeti. Imamo sreću da i svi ostali na treninzima uskaču, od predsjednika kluba, imamo dobre ljude u klubu koji se o nama jako brinu.

Osim ozljeda koje je zadobio dan prije natjecanja, Velimirove planove poremetila je i konkurencija pa je zlatnu medalju bilo još teže osvojiti. – Dobili smo konkurenciju za koju smatram da nije mjesto u mojoj kategoriji. Čovjek iz Brazila kategoriziran je u tri godine kroz tri različite kategorije. Ja sam F52, to je tetraplegija, oštećenje vratne kralježnice, oštećenje motorike ruku i oduzetost nogu. On je bio kategoriziran F56 što znači da ima cijelu funkciju trupa. Koliko je njegova ruka u funkciji ne znam jer ju on vješto skriva od svih. Sljedeće godine ima ponovno kontrolu kod specijalista pa se nadam da će ga kategorizirati u primjerenu kategoriju i da ćemo se mi ostali moći ravnopravno natjecati i međusobno biti zdrava konkurencija.

Međusobno poštovanje Velimira i trenera Ivana te disciplinirani rad kroz godine, doveli su ovog atletičara u sam vrh najboljih bacača diska. Nije lako biti među prvacima, no njima to uspijeva. Ambicije su velike, i to s razlogom. Velimir na treninzima baca disk i do 19,8 metara, pa se veseli nastupu na Europskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u Berlinu krajem kolovoza iduće godine, a i Paraolimpijske igre u Tokiju 2020. godine sve su bliže.

Za najnoviji uspjeh Velimir je danas primio nagradu Zagrebačke županije u iznosu od pet tisuća kuna za kupnju sportske opreme. Zamjenica župana, Nadica Žužak, čestitala mu je na brončanoj medalji sa Svjetskog prvenstva, ali i na svim dosad osvojenim medaljama te je istaknula da je to rezultat vrijedan divljenja i poštovanja. – Hvala ti što tako uspješno predstavljaš Veliku Goricu i Zagrebačku županiju u domovini i svijetu gdje se natječeš. Tvoj sportski uspjeh i cijeli životni put inspiracija su i poticaj, posebno mladima da ne odustaju od svojih snova i ambicija. Ti si dokaz da je uz puno truda, odricanja i podršku zajednice sve moguće – rekla je zamjenica župana.

Darko Matić, predsjednik Sportskog saveza za osobe s invaliditetom Zagrebačke županije i glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog odbora rekao je da je natjecanje u Londonu ove godine bilo najveće natjecanje u atletici za osobe s invaliditetom. Zahvalio se Zagrebačkoj županiji na financiranju sporta za osobe s invaliditetom te istaknuo koliko izvrsnih sportaša ima ”Uspon” iz Velike Gorice.  – Proračun nam je za ovu godinu povećan za sto posto u odnosu na 2016. Imamo reprezentativku u stolnom tenisu Mirjanu Lučić, imamo reprezentativca u atletici Velimira Šandora, imamo juniorskog reprezentativca Dominika Počekala i dva reprezentativca u boćanju za osobe s invaliditetom. U zadnje tri godine smo se dignuli zahvaljujući financiranju od strane Zagrebačke županije jer tu imamo mogućnosti da ulažemo sredstva u njihove rekvizite, pripreme i natjecanja.

Svjetsko prvenstvo za osobe s invaliditetom u Londonu pratilo je 800 akreditiranih novinara, natjecanja su se izravno prenosila u 20 zemalja. Nastupalo je 1 100 sportaša iz gotovo 100 zemalja.