FOTO Kako su se nekada pekli kolači, kuhali žganci i pripremao sekeli gulaš, u kuharicu je sažela Nikolina Dianežević
U Muzeju Turopolja predstavljeno je treće izdanje kuharice ”Tradicionalna turopoljska jela”. Prva izdanja su bila 2003. i 2008. godine, no vrlo skromna, sa tek tekstom popraćenim receptima. Za ovo osuvremenjeno izdanje radilo se sve, od kuhanja samih jela, aranžiranja i fotografiranja. Iza svega navedenog stoji poznata velikogorička kuharica Nikolina Dianežević.
– Svako jelo iz oglednog primjerka te kuharice iz 2003. godine koje nije imalo fotografije i napisano je prema kazivanjima žena, trebala sam doma skuhati, pripremiti za fotografiju, aranžirati, staviti kontekst atmosfere sela, tradicije i tih starih turopoljskih vremena, i na kraju fotografirati i obraditi fotografije i onda to ovako izgleda u kuharici.
Nikolina ne krije da joj je to bio najzahtjevniji projekt na kojem je do sad radila, a iza nje već su tri kuharice o kolačima.
Kroz kuharicu se mijenja desetak namirnica od kojih su se nekada spravljala i slana i slatka jela. Živjelo se skromnije, a koristile su se namirnice koje bi obitelj sama uzgojila u vrtu.
– Pšenično i kukuruzno brašno, svinjska mast, možda su imali povrća na vrtu pa su radili variva, od mesa su se pripremale kobasice. Sekeli gulaš je jelo koje je najglamuroznije u cijeloj kuharici. Na neki način sam proživjela djetinjstvo svoga tate i drugih ljudi koji su živjeli u to vrijeme u Turopolju.
– Prvi film je bio o poculici, drugi o premještanju čardaka, a za treći sam uzela žgance jer mislim da je to temeljno jelo na kojem smo se mi i naši stari prehranili. U 10-minutnom igranom dijelu, koji je prikazan na promociji kuharice, posjetitelji su mogli vidjeti kako su se u zadruzi kuhali kukuruzni žganci, a u dokumentarnom dijelu filma bit će prikazano kako su se kuhali bijeli žganci i kako su na Grobniku, u drugom dijelu Hrvatske, kuhaju svoju verziju žganaca palenta-krumpirica. Još u tom dokumentarnom dijelu će biti intervju sa Slavicom Robić (86) koja je vrsna kuharica žganaca – rekla nam je redateljica Romana Rožić.
Film je sniman u čardaku u Buševcu dva dana, od 7 do 22 sata. Najveći izazov je bio postići prirodno dnevno svjetlo tijekom cijelog snimanja. – Morali smo cijelo vrijeme imati danje svjetlo što postigli reflektorima. Dva dana smo morali napraviti jutro i još posakrivati sve te reflektore u malom čardaku gdje je još bilo deset ljudi i statista s kablovima, opremom – ispričao nam je snimatelj Tomislav Ladišić, inače unuk Višnje Huzjak, prve ravnateljice Muzeja Turopolja.
– Sada 2017. godine i došlo je vrijeme da naš proračun to podnese uz pomoć Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Turističke zajednice Velike Gorice. Uspjeli smo pripremiti sva ta jela, fotografirati ih i napraviti jedno hvalevrijedno izdanje za generacije. Ja se duboko nadam da će nastati drugi dio kuharice i da će kuharica doživjeti prijevod na engleski i njemački.
Kako je bilo u petak na promociji u Muzeju Turopolja, pogledajte u fotogaleriji.




























Objava FOTO Kako su se nekada pekli kolači, kuhali žganci i pripremao sekeli gulaš, u kuharicu je sažela Nikolina Dianežević pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.