Već se neko vrijeme zabavljamo u mojemu stanu
Uvijek zatvorim prozor da susjedi ne čuju galamu
Jer od njene vike kad odaje se tjelesnoj strasti
I friško nanešena žbuka sa zida voli brzo pasti

Umišljam da sam samo njen, da me neizmjerno voli
Da provede život sa mnom – u crkvi bogove da moli
Da zbog mene ni ne vidi muškarce druge
Da nevjera joj se gadi k’o simptomi kuge

Ona se smije mojim forama, čak me, kad sam tužan, tješi
A kad zapnem s matematikom, domaću zadaću mi riješi
Kad zakockam sve pare, psujem svijet, u ludilo padam
Njeno toplo lice daje snagu da se boljem sutra nadam

Na piće kad idemo, ona češće od mene rundu plaća
Ne gadi joj se stražnja strana mojih neopranih gaća
Nikad je ne boli glava, uvijek bi mi rado dala
Sa strane čovjeku se čini:“ Buraz to je ideala“

Zaljubljen do ušiju, prvi put sanjam imat djecu
Ona sluša narodnjake, uz nju zavolio sam Cecu
Nikad me ne gnjavi kad se zaželim malo samoće
Čak mi nekad malo fali da više me za sebe hoće

Uvijek kaže da je ljepše kad nismo svaki dan skupa
Ja joj vjerujem, uz nju moj krvotok ko cvjetak pupa
Doduše, malo zna bit naporna kad je u peemesu
Al koja žena u te dane nije u pojačanom stresu?

A onda jednog dana
Usred mojeg stana
Za milost preklinjat’ sam ju stao
Zbog jedne stvari koju nisam znao

Navukla je hlače, na usni popravila ruž
Samsung zavibrira, na ekranu piše muž
Blijed, u nevjerici, nepomično sjedim kraj ormara
Gutam gorku činjenicu, djevojka me s mužem vara

Radije bi od nekog geja bio nagužen
Neg od drage ovako podlo namužen
U nevjerici, plačnim tonom molim: „Reci da nije tako!“
A ona svojim odgovorom čini da bi se još više plako
„Isuse, Friče moj, pa ček malo, pa kaj ti to još nisi skužio,
Pa kad si se dosad s nekom samo jednom tjedno družio?“

Sva naša prošlost glavom mi prolazi kao mrzla voda
Odjednom sve se slaže, na čvrstim nogama hoda
„Frik, moram ić, on se danas vraća ranije s poslića
Moram odma’ doma, ispeći mu smrznutog oslića“

Volim li to nju, il sam samo volio idealnu situaciju našu
Propitujem svoje srce uz sve prazniju i lakšu rakije flašu
Najradije bi joj sad dao nogu, osvetio se, o moj mili bože
Al kako kad tehnički s tuđom ženom prekinut se ne može?

Znoj me svoga oblijeva, a srce divlje lupa
Ne mogu otarasit se slike njih dvoje skupa
Al malo je glupo da ljubomorne ispade imam
Pred tipom čiju ženu svako malo golu skidam

Premda geometriju ne volim, u tajnom trokutu sad živim
Navučen na nju kao na drogu, s njenim brakom se mirim
Ipak, naivno mi srce često ima želju da se na njoj iskali
I dok se bojim da zbog tog ne ostavi, nju to još više pali…

Objava FRIK IZ KVARTA Djevojka me s mužem vara pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.