Ovo je roman o sazrijevanju dječaka u ratnim uvjetima. Glavni lik Gabrijel, živi u Francuskoj „…gdje svaki grad ima toliko knjižnica da ih više nitko i ne primjećuje.“  te se prisjeća svog djetinjstva u siromašnom Burundiju i prijatelja iz kvartovske slijepe ulice u kojoj provode lijene dane neopterećeni politikom i predratnom situacijom u kojoj se zemlja nalazila početkom devedesetih godina 20.  stoljeća. U Francuskoj živi modernim zapadnjačkim životom, ali je opsjednut povratkom i ne prođe ni dan da mu domovina ne dođe u misli. Priču koja se događa u siromašnoj  afričkoj državici Burundi, a okružuju je Ruanda, Tanzanija i Kongo, nagrađivani franko-ruandski autor nam donosi na neki način u ispovjednom obliku. On živi u kolonijalnoj vili s mamom Ruanđankom, tatom Francuzom, sestrom  i poslugom. Roditelji se vole i mire, na kraju se razdvajaju, dok Gaby ide u školu s prijateljima, koji vole video igrice i kradu plodove manga susjedima, a sprijateljuje se i s postarijom grčkom doseljenicom koja mu približava blagodati knjiga i čitanja.

„ U njezinom prostranom dnevnom boravku pogled mi je odmah privukla drvena biblioteka koja je prekrivala cijeli jedan zid. Nikada nisam vidio toliko knjiga na jednom mjestu. Od poda do stropa.

-Pročitali ste sve te knjige? – pitao sam.

– Jesam. Neke čak i više puta. To su moje velike životne ljubavi. Uz njih se smijem , plačem, sumnjam, razmišljam. Omogućuju mi da pobjegnem. Promijenile su me, učinile od mene drugu osobu.

– Knjiga nas može promijeniti?

– Naravno, knjiga te može promijeniti! Može ti čak promijeniti život. Poput ljubavi na prvi pogled. I ne možemo znati kada će se susret dogoditi. Treba se čuvati knjiga, to su uspavani duhovi.“

Kada je Burundi 1993. doživio svoje prve demokratske izbore nije se naslućivalo da će budući sukobi između većinskih vladajućih Hutua i manjinskih Tutsija imati genocidne razmjere. Uslijedio je državni udar, promjena vlasti i građanski rat, čija se grozota iskazuje u svjedočanstvima Gabyjeve psihički nestabilne majke koja se nakon godina izbjeglištva u Burundiju vraća u rodnu Ruandu tražeći preživjele rođake. Sudbina je bila okrutna prema njima. Gabriel od ratnih strahota bježi knjigama iz susjedine knjižnice i u njima pronalazi bolju stvarnost, a nakon izbjeglištva u Francuskoj vraća se u rodni kraj gdje ga dočekuje veliko iznenađenje. Uz mnoštvo simbola Afrike, opisa pejzaža te spominjanje karakterističnog voća, biljaka i životinja roman nas slikovito odvodi na živopisni kontinent prepun pitanja nacije, rase i identiteta.

Knjigu su s francuskog preveli studenti zadarske romanistike: Matea Milovac, Adriana Babok, Tonka Baričević, Una Bulatović, Lorena Radojčić i Tony Šercer pod mentorstvom prof, Vande Mikšić. Kao glazbenu podlogu za bolji doživljaj uz čitanje možete pustiti nešto od autorovih glazbenih uradaka, ili pjesme afričkih  glazbenika Khadje Nin i Papa Wembe koji  se spominju u romanu.

 Gaël Faye(Burundi, 1982.) pisac je franko-ruandskog podrijetla te rap glazbenik. Nakon što je 1994. u Burundiju izbio rat, otišao je u Francusku, gdje se školovao. Roman Mala zemlja njegov je prvijenac, objavljen 2016., za koji je višestruko nagrađen (NagradaFNAC 2016., nagrada Goncourt gimnazijalaca 2016., nagrada Roman des étudiants, finalist nagrade Goncourt, širi izbor nagrade Médicis, premier Roman i Style.)Kao glazbenik nadahnjuje se kreolskom glazbom i hip-hop kulturom, ali i soulom, jazzom, kongoleškom rumbom… S grupom Milk Coffee & Sugar objavio je album 2010., njegov prvi solo album datira iz 2013.. U njemu tematizira društvo, kako ono burundijsko, odnosno afričko, tako i ono globalno u kojemu se lako prepoznaju mladi ljudi, izigrani ljudi…

Pripremila: Dražena Petrišić

Objava KNJIGA TJEDNA Gaël Faye: Mala zemlja pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.