Muzej na jedan dan i izložba na samo jednu noć

29. listopada 2019. Utorak 15:33

U Zagrebačkoj 6 danas prazan izlog. Tek dva plava balona s helijem mašu iz tog izloga koji su prije nepuna četiri dana ukrašavali izložbeni primjerci, odbačeni predmeti koje su Goričani i posjetitelji donijeli na udomljavanje u Muzej odbačenih predmeta. Na samo jedan dan ovaj je, za sad napušteni poslovni prostor, poprimio miris umjetnosti. Uselio je tu, već spomenuti, Muzej odbačenih predmeta, interdisciplinarni projekt goričkog obrta Plartforma i zagrebačke udruge Trećeprostor iza kojih stoje autorice ovog pomalo neobičnog projekta, Ana Katulić i Irena Boćkai.

“Riječ je o ideji cjelodnevnog performansa. Na jedan dan u jednom gradu otvaramo pop-up ured za zaprimanje odbačenih predmeta, a navečer u 20 sati je otvorenje izložbe pristiglih predmeta kao i umjetnički performans kroz kojeg progovaramo ne samo o tim predmetima, već općenito otpadu i vrijednostima koje smo s vremenom pretvorili u otpad, koje smo odbacili”, objasnila nam je još u petak Ana Katulić, Velikogoričanka koja je na ovaj način svom gradu htjela ponuditi kulturni i kreativni sadržaj, popularizirati nove umjetničke prakse i privući i stvoriti novu publiku u kulturi.

“Publika u ovom projektu nije samo gledatelj, konzument kulturnog sadržaja, ona postaje njegov sukreator, sudionik i izvođač. Građani donose svoje predmete i pune muzej, a navečer te iste predmete dajemo na udomljavanje. Građanima omogućujemo jednakopravnu participaciju u umjetničkoj izvedbi, započinjemo s njima polemiku oko predmeta koje su odbacili i dajemo im mogućnost da ih vrate natrag ili udome nove”, dodaje dalje Ana.

Kroz dan je Muzej zaprimio 20-tak različitih predmeta. Našla se tu laboratorijska kuta, usna harmonika, kamen s Mljeta, CD grupe Nola, zatim ploča Arsena Dedića, jelenji rog, mokasinke, maleni stolček ili pak ogledalce, udica i flaks, neobičan sat… Svaki od tih predmeta imao je svoju priču, a većina njih kasnije je pronašla i nove vlasnike. “Svakome se nešto svidjelo, nije bilo pravila kako su ljudi udomljavali. Uzeli su ono što im se svidjelo, što ih je zbog nečeg privuklo. Jedan se predmet čak vratio svojoj prvobitnoj vlasnici koja se ipak predomislila i uzela ga natrag”, govori nam Ana.

Na jedan dan. točnije noć, prostor u Zagrebačkoj bio je obojan umjetnošću, uz miris šećerne vate, protkan rozom svjetlošću i dimom, uz vesele plave balone i pucketavi pod asocirao je na djetinjstvo, na veselje i neko iščezlo vrijeme koje je sa sobom donijelo i pomalo zaboravljene vrijednosti…i kao da su poručile da je upravo djetinjstvo bilo doba kad smo se najviše igrali, veselili, osjećali i cijenili ljude i vrijednosti koje nas okružuju. Danas se mi okružujemo “vrijednostima”, slijedimo trendove, punimo svoje ormare, kupujemo stvari i stvarčice koje kasnije pretvaramo u otpad i rješavamo ih se. Poentirale su na kraju tekstom Dubravke Ugrešić koji su prilagodile za scenu, a koji u slobodnoj interpretaciji glasi otprilike ovako “Mi cijeli život proizvodimo smeće i onda ga sakupljamo. Sakupljamo te stvarčice koje su za nas nekad imale neku funkciju. Mi smo cijeli svoj dom pretvorili u odlagalište otpada”