Ovaj monumentalni povijesni triler po mom je mišljenju jedno od najboljih djela koje sam ikada pročitao, a također, sasvim je sigurno i najbolje djelo koje sam pročitao u zadnjih nekoliko godina.  Ovog behemota od gotovo sedam stotina gustoispisanih stranica mjesecima sam dovlačio u krevet te ga navlačio po autobusima, noseći ga sa sobom i dopuštajući mu da mi ostatak slobodnog prostora u ruksaku svede na minimum, tako da je gotovo uobičajena praksa postala nositi ruksak isključivo zbog jedne stvari – ove knjige. Ovo je djelo uistinu lako za preporučiti, ali ovo nije djelo kojeg će svatko htjeti primiti u ruke i pročitati, kako to već uostalom sa subjektivnim dojmovima i teče.

Krenimo redom.
Ovo je jedno od onih kapitalnih djela koje pisac za vrijeme svoje karijere može stvoriti, a koje mnogi u svojoj karijeri bez obzira na to koliko dobri bili, nikada ne stvore. Po mom mišljenju, Kubanac Leonardo Padura ovim je djelom stvorio vlastitu trajnu književnu ostavštinu i klasik te pokazao da je uistinu velik i kvalitetan, ne samo autor, već i istraživač. Tematika s kojom se uhvatio u koštac opširna je, dijelom nedostupna ili barem teže dostupna te zahtjeva (ako se želi odraditi najbolje moguće) iscrpno i dugotrajno istraživanje. To potvrđuje i izjava autora da se s idejom o pisanju ove knjige počeo baviti osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je ukoričena knjiga prvi puta ugledala svjetlo dana 2009. godine. Roman je u Hrvatskoj izašao 2018., u vrhunskom prijevodu Duške Gerić Koren, kojoj se kvaliteta ovog romana niti najmanje nije izgubila u prijevodu.
Ovaj je roman, da ga je pisao vrhunski, ali šlampaviji i ljeniji autor koji je u povezivanju povijesnih koraka bio manje orijentiran na detalje, mogao i dalje sasvim sigurno biti dobar, ali upravo to što mu je podloga bez premca odrađena priprema i istraživanje, isporučena kroz vrhunsku naraciju i odlične portrete pro- i anta-gonista , čine ovaj roman vrijednim svih epiteta. Uostalom to mišljenje dijeli i struka koja ga proglasila najboljim Padurinim romanom te ga nagradila sa čak pet književnih nagrada.

O čemu se radi?
Radnja ovog romana podijeljena je na tri kolosijeka, a koji su pak svi povezani istim odredištem – atentatom na jednog od vođa komunističke revolucije, Lava Davidoviča Trockog. Kroz jednu fabulu pratimo život Trockog od trenutka kada ga je Staljin 1928. izgnao u Alma-Atu, u Sibir, pa sve do njegove smrti u Meksiku 1940. godine. Druga fabula paralelno prati životni put Romana Mercadera, španjolskog komunista koji je ubio Trotskog, dok treća prati Kubanca Ivana Cardenasa, čiju povezanost s cjelokupnom radnjom u ovom pregledu i nije potrebno otkrivati.

Kao što se iz ovog kratkog opisa vidi, roman je baziran na povijesnim istinama i događajima koji su se dogodili (izuzev određenih dijelova čiji su povijesni tragovi odavno zameteni), prati stvarne povijesne ličnosti te detaljno i opširno oslikava sliku jednog vremena u povijesti, Staljinovog SSSR-a ali i šire političke slike svijeta na koju je Josif Staljin itekako bio utjecao.

Priredio: Matija Katulić

Objava KNJIGA TJEDNA Leonardo Padura : Čovjek koji je volio pse pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.