Povijesni, obiteljski i psihološki roman „Hana“ češke spisateljice Alene Mornštajnove kojom sam završila čitateljsku 2019. godinu jedna je od najboljih knjiga koje sam pročitala proteklih dvanaest mjeseci. Knjiga je izvanredna ne samo zbog dvije vrijedne češke književne nagrade kojima je ovjenčana 2017. godine („Češka knjiga“ u dvije kategorije i „Databáze knjih“ također u dvije kategorije) nego zbog snage riječi i stila kojim je napisana.

Podijeljen u tri cjeline, fino istkan i istančan, roman „govori“ o nekoliko generacija čeških Židova koji proživljavaju razdoblje iza Velikog rata, dolazak nacista na vlast i okupaciju njihovog područja u Češkoj uz sve grozote koje su uslijedile nakon toga pa sve do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Jednostavna, a kompleksna, uz izvanredan stil i krasna zapažanja knjiga vas ne napušta ni nakon završetka čitanja nego o njoj razmišljate još danima.

Temeljena je na stvarnim događajima, a autorica je radila detaljna istraživanja u povijesnim arhivima kako bi knjiga bila vjerodostojna. Tužna i dirljiva priča o teškom položaju ovog naroda u tom periodu i progona poznatog kao Holokaust zasigurno je jedna od najboljih knjiga koje obrađuju tu tematiku, a nalaze se u području književnosti. Roman naginje čitanju u „jednom dahu“, a počinje jednom nevinom dječjom nepodopštinom kao početkom niza uzročno-posljedičnih događanja.

Ako se recenzijom može priblližiti kvaliteta romana onda bih izdvojila dva citata: „O prošlosti moramo znati više da ne bismo ponovili iste greške. Pojedini su događaji uvijek nekako povezani, spajaju se jedan s drugim i izazivaju druge događaje. Samo ako shvatimo kako su povezani, čovječanstvo može krenuti naprijed.“ i „Iz knjižnice u sobi koju je dijelila s Rosom izvukla je debelu Tolstojevu knjigu, iz koje čovječanstvo ionako ništa nije naučilo, jer su ljudi koji čitaju klasike dovoljno pametni da shvaćaju besmislenost rata i bez opisivanja njegove okrutnosti, a oni kojima poduka treba, nikad ne posežu za mudrim knjigama.“

Alena Mornštajnová (1963.) rođena je u istom gradiću u Češkoj u kojem se odvija radnja romana, Valašské Meziřiče, koji se nalazi zapadno od tromeđe Češka-Poljska-Slovačka. Ova spisateljica, prevoditeljica i profesorica engleskoj jezika autorica je pet uspješnih knjiga, a debitantski roman napisala je s 50 godina.

Djela su joj prevedena na mnoge svjetske jezike, a u Hrvatskoj smo ju upoznali kroz „Hanu“ i nadam se da to neće ostati jedina njezina knjiga prevedena na naš jezik. Zagrebačka izdavačka kuća Hena com je nizu izvanrednih knjiga koje je objelodanila u Hrvatskoj pridodala u listopadu 2019. i ovaj roman, što ga čine 289 stranica teksta, u izvrsnom prijevodu Sanje Miličević Armada, jer je izvorni jezik djela češki.

Pripremila: Dražena Petrišić