Iako se u našem gradu može čuti kako za mlade ne postoje poduzetničke mogućnosti, a općenito je poznata dogma da se mladi iseljavaju iz Hrvatske, donosimo priču koja pokazuje suprotno.

Naš sugrađanin Mario Dilberović pronašao je svoj san, odlučio raditi za njega i sada je u njemu vrlo uspješan. Postao je magistar logopedije i danas se ponosi projektom prve znanstvene slikovnice za poticanje cjelokupnog razvoja djece Pia Mia koja je nedavno dobila već drugo izdanje, ali i vlastitim logopedskim kabinetom Jezičak u kojem uz kolegicu svakodnevno pomaže brojnoj goričkoj djeci.

Počelo je s prijavom na VG Star up natjecanje

Sve je počelo kada su on i tri kolegice prijavili svoj projekt na VG Start up natjecanje. Mario se uz Danijelu Matulić, Ozanu Čipčić i Luciju Kuvačić prijavio sa svojim projektom interaktivne slikovnice Pia Mia. “Proučavali smo materijale za logopedsku terapiju i utvrdili kako nedostaje upravo informacija kojoj dobi je namijenjena priča. Tržište slikovnica zasićeno je, ali iz iskustva smo uvidjeli kako roditeljima nedostaju brojne informacije vezane uz odrastanje svoga djeteta koje moraju tražiti po bespućima interneta. Imali smo ideju napraviti slikovnicu, ali smo htjeli u nju staviti i proširenu stvarnost.

Priču nismo imali u potpunosti gotovu, imali smo ideju da Pia Mia mora raditi nešto što djeca u tim godinama rade. Javnost na start-upove gleda kao neku super novu inovaciju, a mi smo došli sa slikovnicom. Mislim da smo mi tu odradili dio koji su od nas tražili, cijeli poslovni, financijski plan i znali smo to prezentirati tako da osobe koje su bile u žiriju, a to su mahom bili investitori, na to kažu da bi oni, da mogu, u nas investirali.“

Posebna, interaktivna slikovnica

Pobjeda na StartUp VG natjecanju i pomoć investitora omogućila im je i izvedbu ovog projekta koji danas ima već drugo izdanje. „Odmah nakon Start-up VG smo bili gosti na godišnjoj skupštini udruge CRANE. Tamo nam se posrećilo da smo upoznali i investitora. Krenuli smo na sastanke s njim, a s vremenom, nakon par susreta, dogovorili smo suradnju i ulaganje u naš zajednički projekt te otvaranje tvrtke.“

Pia Mia slikovnica je pomalo drugačija od one koje smo mi kao klinci čitali. Naime, ovdje se radi o interaktivnoj slikovnici s proširenom stvarnošću koja se može čitati uz pametni telefon ili tablet, a koja tako pruža interaktivni sadržaj za djecu i roditelje. Slikovnica Pia Mia u parku prati razvoj djeteta određene dobi te im omogućava učenje različitih predmatematičkih i predčitalačkih vještina poput brojanja, količine, fonološke svjesnosti kao što su rima i slogovanje, zatim vježbe vizualne percepcije i vizuomotorne koordinacije i slično. Nakon prve slikovnice ‘Pia Mia u parku’ koja je namijenjena djeci od tri do pet godina, nedavno su objavili i novu, ‘Pia Mia ima novog prijatelja’ koja je namijenjena nešto starijoj djeci od pet do sedam godina starosti.

„Osim što je dimenzijama veća, namijenjena je djeci većeg uzrasta. Ova slikovnica je pričom i sadržajem namijenjena djeci uzrasta od 5 do 7 godina, To su djeca koja su predškolskog uzrasta i ona se uglavnom bavi predškolskom tematikom i na planu jezično-govornih priprema za školu, ali jednako tako i na psihosocijalnom i emocionalnom djelu je prilagođena djeci toj dobi.“

Pia Mia slikovnice tako se koriste uz čitanje napisanih rečenica, ali i interaktivne igre koje se pojavljuju preko aplikacije na pametnom uređaju. Kako nam Mario kaže, ideja im je bila da potaknu čitanje, ali i da roditeljima daju alat koji će im pomoći motivirati djecu da s njima zajedno nešto čitaju.

„Poštujemo one koji kažu da djeci ne bi davali tablete i slično, zato smo i išli na pisani trag, a ne samo mobilnu aplikaciju. Iako vani postoje e-slikovnice, to kod nas ne bi bilo tako prihvaćeno pa smo odlučili poslušati glas naroda i tržišta. I nama je želja da djeca što više čitaju, odnosno da se djeci što više čita. Na kraju svake slikovnice nikada nema djela za aplikaciju zato što Pia Mia u svakoj priči ide na odmor ili spavanje, a prije spavanja se tablet ne gleda.“

Širenje tržišta i prijevod na druge jezike

Slikovnice sada možete pronaći na njihovoj službenoj stranici, a Mario se nada da će se jednog dana u svakom vrtiću pronaći barem jedan primjerak. „Želja mi je da se u svakom vrtiću, u njihovoj maloj knjižnici nađe jedan primjerak. Ne zbog naše prodaje, nego zbog djece koja će imati jednu slikovnicu koja će im biti prilagođena, pristupačna, a možda i završiti kod njih doma na neko vrijeme ako je mogu posuditi. Želimo da djeca imaju priliku upoznati se s Piom Miom jer smo stava da smo se približili njihovom uzrastu, njihovim karakteristikama, pokušali smo pronaći što je njima zanimljivo.“

Za sada se slikovnica može pronaći samo na hrvatskom jeziku, ali nam Mario priča kako će uskoro ići i lokalizacija na engleski jezik te da su se otvorile i prilike za lokalizaciju na neke druge jezike u regiji.

„Nama je ideja napraviti cijelu seriju slikovnice od prve do sedme godine. Iduća koja je na rasporedu, nadamo se vrlo skoro, je za djecu u dobi od dvije do tri godine. Ove koje su namijenjene djeci niže dobi su više usmjerene na roditelje i imat će manje sadržaja što se tiče igrica, ali više dodatnog sadržaja za roditelje. I dalje će biti tiskana, a trenutno istražujemo tržište pa razmišljamo hoće li biti platnena ili gumena ili slično.“

O logopedskom kabinetu Jezičak

Čitav projekt Pie Mie Mariu je pomogao da se usredotoči i na svoj posao – logopedski kabinet. U logopedskom kabinetu Jezičak čija je lokacija na Podbrežnici radi sa svojom kolegicom, također magistricom logopedije, Anom Ivanović. Iako su otvoreni relativno nedavno, imaju mnogo posla.

„Relativno brzo sam se napunio i prepunio s terminima i onda sam došao u situaciju da sam radio o osam do jedan pa od tri do osam i tako svaki dan. Ima jako puno posla, u Gorici su se otvorila još tri kabineta i svi imamo puno posla.“

Trenutno kod njih dolaze djeca i roditelji na savjetovanje koje se održava jednom ili dva puta mjesečno te djeca koja su aktivno uključena u terapiju jednom ili dva puta tjedno. Ukupno se ovdje radi o oko 70 djece, a postoji i lista čekanja. „Nažalost u Hrvatskoj ne postoji sistematsko, statističko izvješće o tome koliki je broj djece kojoj je potreban logoped. Barem za grad Veliku Goricu iz godišnjih izvješća stručnih suradnika i logopeda u vrtićima možemo vidjeti da jako puno djece ima potrebu za vrtićkim logopedom čije su i prostorne i vremenske mogućnosti izuzetno ograničene. Vrtić je jedna okolina u kojoj je teško provoditi terapiju. Nažalost nema nekih statistika, ali se vidi da se broj djece povećava. Tome u prilog ide i sve veći broj djece s teškoćama u redovitim programima, ali i općenito se postepeno povećava i broj djece koja se otkriju kroz procese trijaže.“

Teško je pronaći glavnog uzročnika teškoća

Teškoće koje imaju djeca koja dolaze u Jezičak najčešće nemaju konkretnog uzročnika, a tako je uglavnom stvar kod poteškoća s kojima se logopedi susreću. Kako nam kaže, postoji jako puno djece koja su prije proglašavana zločestima ili neinteligentnima, a zapravo se tu radilo o prikrivenim teškoćama.

„Teško je naći glavnog uzročnika. Nažalost ne možemo reći da na to konkretno utječu mobiteli ili velika zaposlenost roditelja, tu je ipak više faktora poput načina života i struktura obitelji. Roditelji nažalost nemaju niti vremena niti snage da bi se bavili djecom jer su opterećeni egzistencijalnim poslovima. Tu je dobra stvar da smo uspostavili kakvu-takvu mrežu trijaže i dijagnostike da se djeca koja imaju određene teškoće uoče čim ranije i da se onda dalje upute. “

Teškoće s kojima se bave u Jezičku su razne i svako dijete zahtijeva posebnu pažnju. Mario, kao i ostali stručnjaci, napominje koliko je važna rana dijagnostika i usmjeravanje pažnje na djetetov jezični razvoj.

„Jako je mali broj djece koji danas imaju samo jednu teškoću, sa svakim od njih uvijek možeš pronaći neko polje koje nije nužno poteškoća, već neko u kojem s obzirom na svoju dob i nije najuspješniji. Uvijek možeš u nečemu napredovati. Mi logopedi volimo reći da nikada nije prerano jer određene teškoće koje se uočavaju vrlo rano se najčešće u kasnijoj dobi puno teže mogu korigirati. Primjerice, najčešće kod nas roditelji relativno kasno primijete poremećaj spektra autizma. Komunikacija je temelj svega i ako dijete na komunikacijskom planu odstupa, to je veliki alarm da se hitno treba javiti negdje na dijagnostiku. Što se tiče izgovora, terapiju za gotovo sve teškoće u izgovoru najčešće primjenjujemo kada dijete postane dovoljno suradljivo, obično oko četvrte ili pete godine života. Svakako se treba javiti logopedu ukoliko ste zabrinuti za jezično-govorno komunikacijski razvoj svoga djeteta, a logoped će kao stručnjak procjeniti radili se o razvojnom odstupanju ili određenim teškoćama kojima je potrebno terapijski pristupiti.”

U današnjoj društvenoj i poslovnoj situaciji za poduzetne mlade ljude postoje brojni potencijali, ali i prepreke. Mario ih je uspješno prošao i danas je jedan od mnogih mladih i uspješnih poduzetnika u našem gradu. „Važno je napomenuti da u Velikoj Gorici postoje mali poduzetnici, postoje ljudi koji su bili dovoljno hrabri otvoriti nešto svoje jer u trenutnoj poslovnoj klimi je to izuzetno teško. Ulaziš u nešto za što nisi siguran i izdvajaš temeljni početni kapital u nešto što bi želio da uspije. Ti ćeš se truditi da to uspije, ali nisi siguran kako će tržište na to reagirati. Ja sam u branši u kojoj ima prostora i možeš naći svoju nišu, no mnogi imaju puno veći omjer rizika i dobiti.“, zaključio je.

Objava Mario Dilberović: Dokaz da se u našem gradu uz trud i rad mogu postići veliki uspjesi pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.