Hodanje polupustim ulicama grada podsjeća me na film “Privedite osumnjičene”. Nedobog da se netko u javnosti zakašlje ili šmrcne. Ako ga nije dohvatila korona, dokrajčit će ga tuđi ubojiti pogledi. Doduše, ima i nekog perverznog užitka u sve pustijim ulicama, u sve tišim večerima, u životnom minimalizmu u kojem je teško ne vidjeti i nešto dobro.
Ne bih htio uraniti sa zaključcima – stvarno nedobog da sve ovo prijeđe u neki apokaliptični scenarij – ali ima ova cijela panična situacija oko koronavirusa, uz brdo loših, lošijih i katastrofalnih stvari – ne samo vezanih uz naše (psihičko) zdravlje već i ekonomiju – također i pokoju pozitivnu stranu. 1. Konačno će parazit zvan čovjek nestati s ovog planeta! Šalim se naravno, opustite se…Znam, reći ćete, što je tu dobro čovječe – svi smo u opasnosti – ljudi umiru od toga – nije zajebancija Frikče (kako me simpatično jednom oslovila kolegica Katarina), šta si poludio? Dozvolite mi da samo na sekundu, nadam se ne posve i neoprostivo naivno, pretpostavim kako ipak nećemo preseliti na drugi svijet..

…Kaže moja stara – svako zlo za neko dobro. Parafraziram ju: Možda  ćemo sad imati priliku, čitaj vremena, za neke zaboravljene “male” stvari od kojih nas uobičajeni žrvanj svakodnevice obično odvlači. Igrati se i popričati više s klincima, izgladiti neke narušene odnose s najmilijima, shvatiti koliko nam zapravo znače sva ta bića, stvari i pojave koje često uzimamo zdravo za gotovo. Nije to loše vratiti se nekim temeljnim (zaboravljenim) životnim vrijednostima, prestati sa svim tim svojim megalomanijama, razmišljati malo i o drugima, a ne samo o sebi, prestati trošiti pare i vrijeme na sve te stvari i aktivnosti upitne stvarne potrebitosti…” Osim naravno hrane s kojom znam da ste se oboružali. I neka ste. I ja sam svoje doma užico da ubodu koju tablu špeka, kilu graha i glavicu češnjaka više (ne znam za koronu, al vampiri mi sad ne mogu ništa) – nek se nađe…no dobro, dosta patetike moje stare, ajmo malo “Frikovski” oplesti po tome…
…Što je tu toliko loše da se ostane doma u samoizolaciji? “Loše je jer sam osto bez posla kretenu! Ja sam konobar, shvaćaš?!” zaurla netko od vas. I u pravu je – lako je, što se kaže, tuđim kurc.. po koprivama. Ne umanjem dramu dobivanja otkaza u ova ionako psihotična i nesigurna vremena, dapače suosjećam sa svima u toj situaciji, ali dopustite da se, olakšanja pritiska radi, osvrnem na samo bivanje kod kuće bez obzira imate li ili do daljnjeg više nemate pos’o. Ja recimo navijam za svoju samoizolaciju (da malo brate-seko više odmorim), ali zasad me taj scenarij neće pa ga zato barem u fikciji prizivam (kao dežurno piskaralo više sam no naviknut na to). Ujutro ne moraš ustati na posao zbog kojeg si ionako lud i iscrpljen ili u školu koja te živcira, već okreneš glavu na drugu stranu jastuka i umjesto do uobičajenih 6 odvališ spavanje do 10 ili čak do podne – jer eto možeš. Osim što doma kad navučete svi maskice izgledate ko skupina Ninja kornjača druge neke stvari su skroz ok. Umjesto nadrkanog šefa i/li stroge i neumoljive profesorice iz matematike gledaš crtiće, grickaš sve te fine stvari kojima si si opskrbio stan koji više nalikuje na bunker nego na prostor stambenog tipa, pijuckaš pivicu i slušaš 12 sati spiritualnog jazza. Žena ili muž, cura ili dečko, brat ili sestra (možda i svi odjednom) nadrkano ti viče da makneš nogu sa stola, ali ti si već u poodmaklom stadiju levitacije – ne dopiru do tebe njihove psihoze svagdašnje – možda tek Covid 19, al’ ko ga šljivi – ako ti i valja mrijeti nek to bude opušteno i pod tvojim uvjetima. Ako žena baš nikako ne prestaje lajati krišom joj u kavu namrviš 2 normabela pa se i ona vremenom primiri. Ne pridružuje ti se doduše u levitaciji (nepovjerljiva kuč..), gleda te i dalje ispod oka, ali obamrle volje da ti uništava doživljaj. Odjednom, konačno imaš vremena pročitati knjigu koja već 5 godina zjapi neotvorena na komodi kraj kreveta, a čiji naslov i atraktivne korice baš obećavaju. Već 15. put dnevno prilaziš frižideru – brstiš kulen i zaljućena pileća krilca ko panda lišće. Punica je u strahu za tvoje sinove, a njene unuke (sigurno ne zbog tebe), nakuhala 4 lonca sarme, graha, 5 tepsija kolača i kupila zalihe brašna i ulja tako da ih imate doživotno – počistila je police u Šparu rano ujutro – tako da bi tornado 5. kategorije za sobom ostavio više. Ma fućka ti se – opskrbila vas je za vječnost pa dokle potrajete. Kad se zaželiš šetnje prošećeš 1000 puta od kuta do kuta sobe, ko profesor Baltazar na amfetaminu i riješiš problem kretanja – ajde da se uozbiljimo onih 15 odlazaka do frižidera sasvim ti je dovoljno – nabijaš kile ko Tyson protivnike. Nalik si sve više na morža – čekaš još samo da ti kljove izrastu pa da imaš pokriće naručiti vodeni krevet. Lego si sinoć na ženu raspoložen za hopa cupa – polomio jadnicu – neda se u bolnicu zbog COVIDA – sama namjestila udlage i vratila kosti na mjesto. Živite u harmoniji. Djeca uče preko 3. programa, a i ti malo sjedneš s njima pa kažeš: “Malo da tata ponovi gradivo.” “Tata makni se!”, tjera te mlađa kći dok joj se umiljavaš i grickaš joj obraščić dok zbog prežderavanja izgledaš ko praščić.
Ako ti je doista preostalo još malo – želiš li doista to vrijeme provesti u strahu i paranoji ili se lijepo i odgovorno pridržavati pravila odgovornog ponašanja i živjeti što je više moguće u veselju, opuštenosti, što uključuje smanjenje konzumacije medija koji kao da već unaprijed isprogramirano iz dana u dan šalju sve apokaliptičnije vijesti. Guraš radije glavu kroz prozor, pozdraviš susjeda na balkonu do sebe s prikladnim: “Zdravo”, otpjevate skupa Bratec Martin u kanonu, uživate u suncu i pivi i u skladu s prešutnim dogovorom suosjećajnih očiju pričate o svemu osim o jebenoj koroni – ima već dovoljno “zaraženih” koji o ničem drugom više ne znaju pričat. Nakon razgovora ugodnog naroda slavenskog odlaziš na wc i sjediš na prijestolju dok ti guzica ne odrveni pa još malo – nije ti se doduše uopće kenjalo – samo da malo promijeniš ambijent.
Kad nadođe noć puštaš si na sluške opet neku meditativnu muziku (nisu ni ludi ti jogiji misliš u sebi, da te ne čuje supruga kršćanka). Upadaš u snene psihodelije. Bijela fasada sva ispucala poput kože starog albino mamuta. Skidaš na tren sluške. Sve se utišalo i čak i ptičice u parku pred zgradom cvrkuću prigušeno. Tišina te preplavljuje poput nekog čarobnog napitka. Ipak, na tren osjetiš kako ti čudna slabost plahovito prostruji tijelom poput naznake opasnosti na koju nemaš hrabrosti ozbiljno obratiti pažnju jer to bi značilo da su zaražen. Hipohondar kakav jesi – jučer si 3 puta siguran da si popušio virus, od toga si čak 2 put bio siguran da umireš dok si danas samo jednom bio siguran da si umro – ali dobro još je čitava noć pred tobom da otkriješ neki novi simptom na sebi.
Vraćaš se ugodnom zagrljaju tihe noći kroz par dubokih udaha. Iako ti se spava ostat ćeš budan do 3 ujutro – samo iz obijesti što ne moraš na posao ujutro. “Živjela samoizolacija!”, vikneš kasnije u snu. Žena ti se probudi, pridigne trup, pali svijetlo – lica premazanog zelenom kremom i s krastavcima na očima – ti vrisneš ponovo.  Bit će sve u redu, a ako i neće, do tad želiš živjeti kao da hoće. Aj (pre)živjeli vi meni…

P.M.S. (Post Majsecov Scriptum)

Kao i 99,99999% neupućenih smrtnika mogu samo nagađati je li ovo sasvim spontan razvoj ni u najgorem ludilu očekivanog prirodnog spleta nesretnih okolnosti ili od strane sivih eminencija čije aktivnosti vole razotkrivati teoretičari zavjere okrutno podmetnut virus s ciljem da potamani dio čovječanstva i po tko zna koji put i za čije i kakve interese razjebe svjetsku ekonomiju, posije kaos i stvori, mora se priznati, savršen alibi za oduzimanje građanskih prava i sloboda te opće smanjenje životnog standarda pod krinkom povećanja sigurnosti od prijetnje koju su prethodno sami stvorili. Znate li onu priču o žabama kojima su postupno zagrijavali vodu u loncu? Prilagođavajući se na sve višu i višu temperaturu – kad su shvatile da je postalo prevruće bilo je kasno jer već su bile kuhane. Btw zemljopisni slijed širenja ovog virusa identičan je onom svinjske, ptičje…ne znam ni ja koje – klokanovske gripe te čak i kuge – početne kote bile su i ostale Kina i sjever Italije koji je kao stvoren za daljnju “distribuciju” Europom. Slučajnost? Hm…al ajde neću previše pisati o stvarima o kojima nemam egzaktne podatke (n)i dokaze, već samo više ili manje (ne)uvjerljiva nagađanja. Doduše, pozna li itko nekog tko ima neoborive dokaze o tome što se krije u pozadini ove globalne prijetnje čovjekolikima? Što god da o ovim mislili u isto ste sranje uronjeni kao i vaši (ne)istomišljenici tako da, držmo se skupa, ali na sigurnom odstojanju…

Objava FRIK IZ KVARTA Pod kupolom tihe panike… pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.