- Ja bum vam dela ovak da vidite da je to pravo varaždinsko zelje. A ja ću vama dati sve što budete željeli jer imam prekrasnog sjemena pa da ga možemo zamijeniti – čulo se na razmjeni sjemena u velikogoričkoj gradskoj knjižnici koju su posjetili mnogi poljoprivredni proizvođači i hobisti.

Mara Bogović iz Poljoprivredne savjetodavne službe Varaždinske županije govorila je o sjemenskoj proizvodnji, zakonskoj regulativi i važnosti očuvanja domaćih sorti. Naglasila je kako se ulaskom u Europsku uniju GMO sjeme više posebno ne označava.

- Do sada je prema pravilima Republike Hrvatske na poljoprivrednim proizvodima i sjemenskom reprodukcijskom materijalu bilo obavezno označavanje je li u proizvodnji korišten GMO i u kojem segmentu proizvodnje. Obzirom da su naši zakoni usklađeni s onima iz Europske unije, označavanje više nije obavezno, već se prema zahtjevu inspekcije može provoditi analiza na određenim proizvodima ima li u njima izvora GMO-a – rekla je Mara Bogović.

 Eko proizvođač Rudolf Pereglin iz Svetog Ivana Zeline, na razmjenu je stigao kako bi nabavio provjereno sjeme koje u sebi nema GMO i idealno za naše klimatske uvjete.

- Imamo svoje sjeme varaždinskog zelja, ali želimo sigurno znati da nije slučajno kakva pogreška pa sam došao po izvorno – ispričao nam je Pereglin.

Vesna Jurišić na razmjenu je donijela sjeme autohtone rajčice staro 30 godina. Zauzvrat je također dobila sjeme varaždinskog zelja.

- Ovo sjeme ima certifikat, razmijenili smo ga sa uzgajivačicom našeg autohtonog varaždinskog zelja. Vidjet ćemo na jesen kada nikne i za vrijeme berbe doznati kvalitetu tog kiselog zelja – napomenula je.

Čuvarica sjemena varaždinskog zelja, vlasnica certifikata Marija Cafuk, uvjerava nas kako je kvaliteta varaždinskog zelja besprijekorna.

- Varaždinsko zelje je najbolje zelje za kiseljenje jer ima zbijeno plosnatu glavicu i jako tanak list. Kada stavim prste ispod njega, vide mi se jagodice prstiju. Znači, najbolje je za pravljenje sarme. To dokazujemo svake godine na manifestaciji Zeljerijadi gdje iz varaždinskog zelja pravimo kilometar dugu sarmu – ističe vlasnica certifikata.

Obitelj Marije Cafuk već petu generaciju bavi se uzgojem zelja. Ona sjeme proizvodi na jednaki način kao i njezina majka, baka i prabaka.

- Probiremo glavice koje imaju najveću karakteristiku varaždinskog zelja. Njih kroz zimu utrapljujemo, a zatim raskrivamo kako bi ono dalo ovakvo sjeme. To nije jednostavno, ali trud nam se isplatio – zaključila je Cafuk.

„KEMIJU NITI U LUDILU“

Leon Koren odlučio se baviti organskom poljoprivredom. Kemijska sredstva u zaštiti voća i povrća u potpunosti je odbacio.

- Trudim se da baš ništa ne bude kemijski tretirano, želim čuti kako su to radili stari ljudi i to odmah kopiram, a kemiju niti u ludilu. Za sada sve proizvodim za sebe, a možda će u budućnosti biti i za prodaju. Ne vjerujem trgovačkim centrima, posebno kad vidim da rajčice dođu iz Španjolske, to je nula bodova – kaže Leon čija djevojka Biljana također uživa u ekološkom uzgoju hrane.

- Imamo ranč i zajedno radimo koliko god možemo bez kemikalija. U obzir dolazi samo eko uzgoj, zdrave biljke i prehrana. Sadimo salatu, luk, krastavce, jagode i sve ostalo, a budemo vidjeli i što nam najviše ide – rekla je Biljana Nikolić.

PAŽLJIVI I S PUŽEVIMA

Najveći problem na njihovom ranču zadaju im puževi golači koji jedu sve redom. Niti njih ne žele uništavati, već ih žive odnose u šumu, pa makar dopuzali natrag i opet krenuli u gozbu.

- Ručno ih uzimamo i ne ubijamo. Puževe skupljamo u veliki lonac i nosimo u šumu. Oni se vraćaju u vrt, a mi ih nosimo ponovno nazad u šumu i u tome smo uporni – našalio se Leon Koren.

Predavanje i razmjenu sjemena je u sklopu obilježavanja Dana borbe za prava seljaka i malih obiteljskih gospodarstava organizirala Zelena mreža aktivističkih grupa i Udruga za biosjemenarstvo.