Za ljubitelje povijesnih romana ovaj relativno opsežan roman, koji je autor u podnaslovu označio kao nepovijesni, a objavila ga je 2019. godineizdavačka kuća Naklada Ljevak iz Zagreba, bit će dobar čitateljski „zalogaj“, jer će se kroz 397 stranica teksta susretati dijelom s povijesnim događanjima u srednjovjekovnoj duboko kršćanskoj Rusiji isprepletenima mističnim pojavama, čudnim likovima i bićima, a manjim dijelom i događajima u novije doba.

Kroz četiri cjeline: Knjigu spoznaje, Knjigu odricanja, Knjigu puta i Knjigu mira prati se život seoskog iscjelitelja od dječačkog doba i života s djedom travarom, uz kojeg je stekao vještine mističnog liječenja, preko putovanja u Jeruzalem i povratka kući.
U početku knjige radnja se događa u 15. stoljeću uruskoj provinciji pogođenoj strašnim pomorom, gdje Arsenij (glavni lik) liječi i iscjeljuje ljude. Nije uspješan u svim slučajevima pomoći pa ga neočekivani neuspjeh dovodi u očaj i progoni te nakon nekoliko godina nagna na neobičan put u Jeruzalem preko brojnih evropskih zemalja. Stigavši preko Alpa u Mletke (Veneciju) ukrcava se na brod te uz Jadransku obalu i Sredozemno more stiže do luke Joppe (današnja Jaffa) i dalje do odredišta, uz probleme s lokalnim Arapima i razbojnicima mamelucima. U tom dijelu knjige jedan manji diodogađanja odvija se u Zari (Zadru). Radnja povremeno „iskače“ u 20. stoljeće, s drugim likovima i mjestima koji imaju spiritualne poveznice s prošlim događanjima.

Putem viševremenskog pripovijedanja autor je pisao i o iskupljenju kao književnoj temi pa se može reći da roman kroz duhovnu nit analizira čovjeka i njegov život u povijesnom, religijskom i društvenom okviru. Potkraj života, iscjelitelj se odlučio vratiti u rodno selo i živjeti životom osamljenika u špiljipomažući ljudima u liječenju bolesti, zatim se zaređuje idobiva svoje treće ime – Lavr, što na staroruskom znači lovor po čemu je roman dobio ime.

Evo i jednog zanimljivog citata iz knjige: „Utjecanje slatke vode u slanu, tiho je rekao hodočasnik Friedrich, uspoređujem s time kako se slatkoća ovoga svijeta na koncu pretvara u sol i gorčinu.“
Ako vas je zaintrigirala ova kratka recenzija obimnog romana i planirate vrijeme provesti čitajući ga znajte da je u našoj Gradskoj knjižnici dostupno pet primjeraka knjige pa nije naodmet da svoj rezervirate putem e-kataloga.

S ruskoga je knjigu preveo Igor Buljan (1974.), dobitnik nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca za prijevod romana „Zeleni šator“ Ljudmile Ulicke. Diplomirao je komparativnu književnost i rusistiku, a prevodi s ruskog i engleskog jezika.
Jevgenij Germanovič Vodolazkin rođen je 1964. godine u Kijevu, gdje je 1986. godine diplomirao na Filološkom fakultetu. Godine 2000. doktorirao je obranivši doktorsku disertaciju „Svjetska povijest u književnosti Stare Rusije“ i stručnjak je za srednjovjekovnu povijest. Radi u Institutu za rusku književnost u Sankt Peterburgu. Autor je stotinjak znanstvenih radova o staroj ruskoj književnosti i više romana za koje je primio značajne književne nagrade. Roman „Lavr“ dobitnik je ruske književne nagrade „Knjiga godine“ 2013., Nagrade „Jasnaja Poljana“ i Nagrade međunarodnog udruženja „Portal“.

Odabrala i pripremila: Dražena Petrišić

Objava KNJIGA TJEDNA Evgenij Germanovič Vodolazkin: Lavr: nepovijesni roman pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.