O programu Velikogoričkog Brass Festivala već smo govorili, kao i o after partyjima i umjetnicima koji će u opuštenijoj atmosferi kluba Cabana nastupati 24., 26. i 28. svibnja. Možda je vrijeme da malo kažemo i o jazzu te njegovom statusu u Hrvatskoj.

Bez obzira što je lijepa naša odavno na svjetskoj karti jazza i što naši umjetnici nastupaju u New Yorku, koji je centar jazz događanja, i Austriji koja je vrlo napredna po pitanju jazza, on je kod nas i dalje zapostavljen.

- Htio bih da ljudi shvate da, ako se odluče doći na jazz, da ih čeka jedno zaista ugodno iskustvo i nije uniformirana glazba gdje moraju sjediti u dvorani kao na koncertu klasične glazbe i slušati dok umjetnik izvodi. Mogu razgovarati, pa slušati malo glazbu, pa popiti neki koktel – objasnio je Tomislav Špoljar, umjetnički ravnatelj Velikogoričkog Brass Festivala.

Upravo to dokazat će i jazz afterpartiji koji će se ove godine po prvi put održavati u sklopu Velikogoričkog Brass Festivala. Bit će to odmak od uobičajenog stavljanja jazz glazbe u koncertne dvorane.

- To ima veze s povijesti jazza jer su jazz svirali i crni i bijeli umjetnici. Neki od njih trudili su se staviti jazz u dvorane. Naravno, neki među njima, kao Miles Davies, bili su izričito protiv načina na koji se ta glazba stavlja u koncertne dvorane – kaže Špoljar.

Jazz je plesna glazba tako da i Brass Festival, posvećen limenim puhačima, želi napraviti iskorak i ponuditI jazz u jednom posebnom obliku.

- Dapače, jazz može ići u dvorane. To je definitivno glazba koja ima veliku umjetničku vrijednost, ali to je glazba puna ritma, ona pokrene i uveseli čovjeka. Staviti je u koncertnu dvoranu i tražiti ljude da sjede na miru i ne plešu mislim da nije ispravno – smatra Tomislav Špoljar.

Publika Velikogoričkog Brass Festivala i prošlih je godina prepoznala atmosferu Festivala, a to je organizatore potaknulo da idu i dalje i osmisle druženje na otvorenom uz vrhunske jazz umjetnike.

- Prošlih godina smo imali jazz u koncertnoj dvorani i ono što mi je drago je da publika nije bila statična, znači oni su prepoznali da mogu vikati i da mogu plesati, pljeskati, komunicirati s muzičarima. Muzičari su to potencirali i vratili im i bila je jako zgodna interakcija, pa smo htjeli ove godine napraviti jazz after party da se još privuče publika i da im se pokaže da jazz i u dvorani može biti zanimljiv, da i klasična glazba onda može biti zanimljiva, da i oni naprave nekakav iskorak, a naravno da uživaju u dobroj glazbi na nekakvoj kavi na koju bi možda, i ovako i onako, izašli – objasnio je Špoljar.