Naša sugrađanka Valentina Kuzmić, inače studentica Agronomskog fakulteta u Zagrebu i volonterka Ekoregije Velika Gorica krenula je s istraživanjem za svoj diplomski rad koji bi građanima Velike Gorice mogao poboljšati kvalitetu života. Tema njenog rada su zapravo malene bube koje smo posljednjih godina sve češće mogli vidjeti – hrastove mrežaste sjenice. 

Kao studentica agronomije ovim radom želi ukazati na to koliko je agronomija bitna. “Mnogi nisu svjesni koliko široko znanje stječemo na ovom fakultetu, tu ima zakona, ekonomije, marketinga.. Na fakultetu se otvara mnogo prostora za osobni rast i napredak. Mi kao građani Velike Gorice smo okruženi prirodom i upravo zato bi našoj djeci bilo odlično da idu za agronome. Smatram da će se to zanimanje drastično popularizirati posebice sada nakon epidemije kada ljudi sve više shvaćaju da treba paziti na ono što unosimo u naš organizam i da je zdraviji način života ispravan odabir.”

Osim što smatra da je važno da se bavimo ovakvim temama i više obraćamo pozornost na to što nas okružuje, ispričala nam je kako je došla do želje za istraživanjem hrastove mrežaste stjenice te zašto je ona bitna za njen rad, ali i građane.

“To je jedna zanimljiva priča. Doslovno sam sjedila u parku i ugrizla me stjenica, kukac o kojem prije par godina nisam znala ni kako se zove. Istraživala sam i bilo je zaista malo informacija. Tada sam shvatila, da ako ja kao agronom teško mogu pronaći informacije o tome što me napada, kako je onda građanima koji nisu u tome, a možda se i boje jer ne znaju što ih to grize.”  Upravo to ponašanje stjenica koje nije uobičajeno može predstavljati pravi problem. Kako je i sama Valentina saznala iz Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša grada Velike Gorice, mnogo se građana žalilo na ove kukce i zbog njih su često primali pozive. 

Ugriz može izazvati neugodu, ali i alergijsku reakciju u iznimno rijetkim slučajevima

Najčešće lokacije na kojima su građani nailazili na ove kukce bile su Cvjetno naselje i Ulica Slavka Kolara. “Kad su visoke temperature, posebice usred ljeta, stjenice su počele gristi ljude i piti krv. Ono što se može dogoditi je reakcija na ubod, posebno kod onih koji su osjetljivi te alergijske reakcije koje mogu biti dosta opasne. Za hrastovu mrežastu stjenicu to inače nije uobičajeno ponašanje jer inače pije sok iz lista hrasta i drugog bilja. Istraživanja su pokazala da je u probavnom traktu tog kukca bilo krvi što nije nikako uobičajeno za nju. One se često znaju sakriti i na robi, ako ste je sušili vani pa tako ulaze u stanove. U ormaru može mirovati.”, govori nam Valentina.

Kako bi što više saznala o hrastovoj mrežastoj stjenici, počela se raspitivati i istraživati. “Počela sam proučavati dio literature koji mi je bio dostupan. Na fakultetu sam se raspitala tko se bavi stjenicama te sam kontaktirala profesoricu Ivanu Pajać Živković koja mi je pristala biti mentor. Hrastove mrežaste stjenice proučavaju i Hrvatske šume, pa mi je tako komentor profesor Milivoj Pranjević koji je profesor na Šumarskom fakultetu. Nakon par sastanaka dogovorili smo temu – šumari tako proučavaju drveća i kukce u šumi, a u gradu su za to zaslužne komunalne tvrtke. Tako se tu stvorio prostor da ja kao agronom proučavam hrastovu mrežastu stjenicu na urbanom području grada Velike Gorice.”

Postavljat će ljepenke po hrastovima u gradu

Kao dio diplomskog rada provest će istraživanje o ponašanju hrastove mrežaste stjenice na način da će obilježiti sve hrastove i na njih postaviti ljepenke. Provest će također i program kroz koji će se svako stablo upisivati u kartu i nad njima vršiti monitoring. “Ljepenke neće izgledati ništa posebno atraktivno, radi se o debljem kartonu koji će biti postavljen oko kore. One će se zavući ispod, a ja ću svaka dva tjedna skidati taj karton, staviti stjenice u vrećicu i nositi ih u laboratorij na promatranje i brojanje. Svako drvo i vrećica će biti označeni i tako ću ih popisivati i postavljati podatke. Postavit ću ih i u drugim bojama da vidim kako reagira na koju boju. Bit će postavljeni u centru gorice na svim hrastovima, ali i na neke druge vrste koje inače ne bi smjele imati stjenice, samo da vidim jesu li došle i na to drveće.”, dodaje.

Ono kako i građani mogu pomoći njoj je da te ljepenke ne diraju i ne uništavaju jer će to narušiti kompletni proces. “Cilj mi je da građani znaju da ih molim da ne diraju ljepenke i ako me vide kod hrasta kako proučavam, slobodno me pitaju, ja ću im sve objasniti i odgovoriti. Javljat ćemo sva nova saznanja, ali najviše bi mi značilo da ne diraju i ne skidaju te ljepenke jer mi to narušava proces monitoringa. Ako ćemo se držati reda, puno brže ćemo doći do rješenja. One će biti označene uz informacije i fotografiju koja će objašnjavati o čemu se radi.”

Stjenice polako uništavaju hrastove, ali i drugo drveće

Stjenice se prvenstveno hrane biljnim sokovima te je njihovo ponašanje s ljudima neobično. No, napadanjem na hrast, stjenice zaista mogu učiniti popriličnu štetu koja bi mogla biti vidljiva tek nakon nekog vremena. Inače su otporne na niske i visoke temperature, vlažno vrijeme – gotovo ništa im ne smeta.

“Hrast se neće uništiti u jednoj sezoni, neće ga ubiti odmah. Stjenica mu samo prouzrokuje stres i oslabljuje ga. Ne bi trebala dovesti do uništenja hrastova, no uništava list koji više ne može obavljati fotosintezu, postoji šansa da će i od tog stresa odbacivati plod i list i prije nego je žir zreo. Nećemo imati kvalitetnog žira, hrastova za posaditi, neće biti isti prirast, nećemo imati kvalitetno drvo. No, ona nije samo na hrastu te napada i drugo raslinje.”

Ovaj kukac na našem području nema prirodnog neprijatelja, nepredvidljiva je te, kako nam kaže Valentina, mogla bi početi zaprimati nove oblike ponašanja poput ovog da grize ljude. “Možda će biti još nešto štetnije nego sada pa je treba pratiti, nju i njeno ponašanje. Istraživanje će trajati cijelu godinu i mislim da ćemo imati dobre informacije nakon toga.”

Razlog zašto se stjenice ne mogu suzbijati kemijskim putem je ekološki, ali i financijski. Dala nam je odličan primjer: “Za jedan korov koji se pojavi u novom okruženju treba od 11-12 istraživačkih godina za biološko suzbijanje takvog korova. To košta oko 1,5 milijun dolara – za jedan korov. Mi nemamo te podatke za stjenicu jer je ona došla tek 2013. godine. Mi tek kada nađemo rješenje ćemo moći izračunati što se do tada potrošilo. To su snage, vrijeme, trud koje trebamo usmjeriti da se uopće nešto pokuša. U urbanim sredinama se ne mogu suzbijati bilo s čime. Možemo dovesti prirodnog neprijatelja no neka su istraživanja pokazala da ih niti pauci neće jesti.”

Moli građane da se jave s informacijama i slikama

Kako bi postigla što kvalitetnije istraživanje, ali i što više upoznala građane s ovom problematikom, Valentina je pokrenula i Instagram profil te mail hmstjenica.vg@gmail.com za hrastovu mrežastu stjenicu kao kanal kroz koji će objavljivati svoj proces rada. “Voljela bih da mi se ljudi jave s informacijama, slikama ili ako su je negdje primijetili. Slobodno mi sve prijave, gdje god mi jave ja ću rado doći i pogledati. Rado ću sudjelovati na svim skupovima i istraživanja u vezi stjenice.”

Valentina ovaj rad provodi u sklopu projekta Hrvatskih šuma i u suradnji s Agronomskim i Šumarskim fakultetom te gradom Velika Gorica, mentoricom doc. dr. sc. Ivana Pajač Živković i komentorom doc. dr. sc. Milivoj Franjević.

Objava Valentina je pokrenula istraživanje o hrastovim stjenicama u kojem možete pomoći i vi pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.