Vjerujemo da ime Monike Herceg čak i onima koji poeziju baš ne prate nije sasvim nepoznato, a iz Središnjeg odjela gradske knjižnice odlučili su se na preporuku baš ove knjige, upravo u ovom tjednu i mjesecu.

Prvi je taj što je pred nama Dan žena, a u ovoj zbirci poezije Monika Herceg većinom se bavi upravo ženama, konkretnim ženama s imenom i prezimenom – znanstvenicama, pjesnikinjama, ženama koje poznajemo iz medija – ali i bezimenim, na različite načine zlostavljanim ženama o čijim sudbinama ne znamo ništa. Drugi je razlog taj što je pred nama ožujak – mjesec poezije – mjesec u kojem se održava manifestacija Goranovo proljeće na kojoj je Monikina prva zbirka „Početne koordinate“ 2017. godine osvojila nagradu Goran za mlade pjesnike i nakon čega je počeo njezin strelovit proboj na domaćoj pjesničkoj sceni. Treći je razlog obilježavanje Mjeseca hrvatskog jezika u ožujku pa ćemo se truditi revnije predstavljati domaće autorice i autore. I konačan, četvrti razlog je taj što je Monika Herceg jednostavno sjajna pjesnikinja i osim „Lovostaja“, njezine druge objavljene knjige, najradije bismo preporučili i sve ostalo što je do sad napisala i objavila.

Nagrađivana prva Monikina zbirka pjesama nakon osvajanja Gorana nagrađena je još i Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja/identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac u 2018. godini i međunarodnom nagradom Mostovi struge. Nedavno je prema njezinom dramskom tekstu „Gdje se kupuju nježnosti“ postavljena predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu koja je bila jedna od najiščekivanijih kazališnih premijera sezone, a gostovala je i u „Nedjeljom u dva“ kod popularnog Aleksandra Stankovića gdje ju je imala priliku upoznati i jako široka publika. Pjesnička zbirka „Lovostaj“ rezultat je nagrade „Na vrh jezika“ za najbolji neobjavljeni rukopis. Čini se da uspjesima Monike Herceg nema kraja i izvjesno je da već dugo nismo doživjeli da neko domaće pjesničko ime stekne takvu popularnost. Ovoga puta, hvala Bogu, s velikim pokrićem.

Među do sada objavljenim zbirkama „Lovostaj“ je prošao najmanje zapaženo. Nakon „Početnih koordinata“ očekivanja su bila velika i publika je očito očekivala nešto slično prvoj zbirci. No iako naizgled hermetičnija, manje osobna, i, možda je glupo reći, ali upotrijebit ću izraz „promišljenija“ od prve, pjesme iz ove zbirke nose u sebi jednaku dozu emotivnosti na koju nas je Monika naviknula. Dok je prva zbirka proizašla iz svega onoga što Monika Herceg jest, druga je više „tematska“, „programatska“ i proizašla je iz dubokog promišljanja o statusima, stanjima, shvaćanju i tretiranju žene – u znanosti (što je njezina preokupacija i kao fizičarke), u umjetnosti, u medijima i u svakodnevnom, ženama često nesklonom životu. Njezine su junakinje i fizičarka Emmy Noether, i književni lik Lisbeth Salander i književnica Sylvia Plath, pjesnikinja Szymborska, Pepeljuga i Hera i Meduza, ali i neznane žene koje svoje skrivene živote provode u sigurnim kućama i mučki ubijena djevojčica Aleksandra Zec i zlostavljana Ana Magaš. U nekolicini pjesama promišlja i pitanje bivanja pjesnikinjom, ali i to je tek prilika da se kroz prizmu postajanja pjesnikinjom promišlja pozicija žene kao pjesnikinje u svijetu umjetnosti u kojem pravila još uvijek većinom kroje muškarci, „iz maternice pjesnici“ naspram „djevojčure sa sela s naramkom kukuruza za koji tvrdi da su riječi“.

Sjajne su te Monikine pjesničke slike. I jake. A njezini su stihovi strelice koji pogađaju ravno u srce – ponekad da stvore ranu, ponekad da nas poput one Amorove zaljube u njezinu poeziju. Jer:

„Što će oživjeti poezijom
ako ne bubrenje tuge“

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. godine. Do sada su joj objavljene tri zbirke poezije: „Početne koordinate“, „Lovostaj“ i „Vrijeme prije jezika“. Osim već spomenutih, osvojila je i međunarodne književne nagrade: drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču. Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na desetak jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L’Ollave, 2019.). Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis.com), u okviru koje su joj, povodom sudjelovanja na međunarodnim pjesničkim festivalima, objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Austriji i Litvi.

Pripremila: Ivana Grubačević

Objava KNJIGA TJEDNA Monika Herceg: Lovostaj pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.