„Društveni centar Novo Čiče“ projekt je sufinanciran od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda kojeg KUD Čiče provodi u partnerstvu s Udrugom Zamisli i Gradom Velikom Goricom. Osim radionica tkanja i vezenja, pjevačkih i tamburaških radionica za osobe s invaliditetom, tamburaških i pjevačkih radionica te računalnih radionica za osobe starije životne dobi (koje se trenutno ne održavaju s obzirom na epidemiološku situaciju), u Društvenom centru Novo Čiče provode se i folklorno plesne radionice.

Voditeljica Folklorno plesnih radionica, Snježana Pastuović, koja je već 16 godina aktivna u KUD-u Čiče, rekla je nešto više o radionicama koje se trenutno provode u tri grupe – jednoj za novozainteresirane, takozvane mame, te u dvije grupe za mlađe članove.

Na prvim probama bila je samo jedna grupa, i to dječja

Njeno dugogodišnje iskustvo započelo je kada je dvoipolgodišnju kćer počela voditi na plesne probe u FA Turopolje. -Zamolili su me da počnem voditi probe dječje grupe, a kada se osnovao KUD u Novom Čiču, bila sam pozvana da tamo postanem voditeljica plesnih proba na što sam rado pristala. Prve probe održavale su se u prostorijama vatrogasnog doma u Novom Čiču i tada je bila samo jedna plesna grupa i to dječja. S vremenom, kako je djece bilo sve više, počele su se formirati ostale grupe.

Snježana Pastuović glazbom se počela baviti i prije nego je krenula u školu, kada je u Novom Čiču djelovao mali tamburaški orkestar te je ondje naučila sve osnove sviranja. Sviranjem se bavila kroz osnovnu školu, a prije polaska u srednju, počela je i plesati.

– S obzirom na to da smo probe u početku imali u vatrogasnom domu, uvjeti su bili poprilično loši i svaki čas bi morali mijenjati žarulje ili bi nam kvake od vrata ispadale. Jedan tata tadašnje plesačice svaku probu nosio bi žarulje sa sobom i mijenjao ih. Imali smo problema i s grijanjem. Osim ovih, moglo bi se reći lošijih strana, bilo je i onih lijepih kao što su dječja zaljubljivanja na probama, pa suparništva, a sve se to radi o djeci koja su išla u malu školu ili prvi razred osnovne škole – prisjeća se.

Projekt Društveni centar Novo Čiče mnogo joj znači. -Puno mi znači, to mi je zbilja jedno novo iskustvo. Na drugačiji način se radi, imamo planove rada na mjesečnoj razini, sve je lijepo organizirano, imamo nove skupine koje su jedan veliki plus za naš Centar, a i meni osobno. Jedno krasno iskustvo je sa plesačima A skupine koji su puni razumijevanja. Neki su stvarno na svakoj probi i čim se otvori prilika za online probu, odmah se javljaju jer žele sudjelovati – zaključuje Snježana, čiji je rad u Društvenom centru uključuje i vođenje pjevačkih radionica za starije osobe te pjevačkih radionica za osobe s invaliditetom.

„Novo normalno“ nažalost onemogućilo je puno toga, a tako i provedbu radionica u direktnom kontaktu sa sudionicima. Ipak, provedba preko ZOOM platforme, pokazala je koliko su sudionici spremni na sve samo da se probe održavaju i koliko im je stalo do toga.

-Meni kao voditelju je dobro što ustvari mogu bolje vidjeti kako kome pojedini korak ide i mogu bolje uočiti neke greške koje kod proba uživo možda ne bi mogla uočiti, točnije svakom pojedincu se mogu malo više posvetiti. Možda je plesačima malo teže usvojiti korake na ovaj način, ali svi se jako trude i vidi se napredak – objašnjava Pastuović.

– Najviše mi nedostaju najmlađe grupe s kojima ne mogu imati probe preko ZOOM-a. Nedostaje mi bliski kontakt, kad imamo probe uživo može se vidjeti svaka emocija i jednostavno su takve probe neusporedive s ovima preko ZOOM-a. Jako se radujem nastupima na kojima ćemo prezentirati sve što smo do sada radili – nadodaje.

Smatra kako je možda malo teže motivirati sudionike zbog trenutne situacije. -Dosta je teško motivirati sudionike, u grupi imamo nekoliko pojedinaca koji uopće ne žele isprobati ovaj „novi“ način rada već jednostavno čekaju kada će probe ponovno krenuti uživo, što se nadamo da će biti uskoro. Jedva čekamo nastupe kada ćemo napokon moći prezentirati sav ovaj naš rad i trud koji ulažemo – kaže Snježana.

Sudionici ne gube motivaciju

Natalia Radić u KUD-u, u plesu i pjevanju, aktivna je, uz kratku pauzu, već 17 godina, od male škole. -Za ples me motivira društvo i želja da očuvam tradiciju. Najdraže mi je to što učim iz svakog područja Hrvatske njihove načine, ne samo plesa i pjevanja, već i običaja i načina života nekada davno prije „modernog doba“ – kaže.

S njom se slaže i Vedran Vajda, koji je u KUD-u aktivan šest godina, a plesati je počeo zbog brata koji je išao na folklor. -Motivira me dobra ekipa. Plešem zato što to volim i učim o novim plesovima i običajima, a dobra ekipa je samo bonus svemu. Najdraže mi je plesati i upoznavati se s novim ljudima i njihovim običajima i tradiciji – objašnjava Vajda.

Motivacija Danijele Gršetić i Martine Podgorski za uključivanjem u folklorni ples bila su njihova djeca koja i sama plešu.

-Jednom prilikom kada smo djecu vozili na smotru folklora, iz zezancije smo se počele dogovarati kako bismo mogle početi mi kao mame plesati. Prvo smo se dvoumile bismo li ili ne bismo, ali na kraju smo ipak odlučile probati i od kada smo krenule, ne damo se i ne odustajemo. Super nam je, imamo dobru ekipu i super voditeljicu – kaže Danijela Gršetić.

– Oduvijek mi je folklor bio simpatičan s tim da se nikad do sada nisam imala prilike baviti s tim. Prijavila sam se iz čiste znatiželje da vidim kako bi meni to išlo i da nešto novo naučim. U principu, najdraže mi je kada se svi skupimo na probi, sama ta činjenica da negdje ideš i da imaš oko sat vremena psiho terapije dobrog društva i opuštanja. KUD mi je dobra zabava, smijeh, zajedništvo, popravi mi dan i napuni energiju. Isto tako osim dobre zabave usput naučim nešto novo, nešto zanimljivo – objašnjava Martina Podgorski.

Iako i online radionice imaju svoje prednosti, kako napominje Lejla Pokas, i moguće je uključiti se u termin koji više odgovara, nema onog osjećaja pravog plesa, pogotovo kao kad bi se i tamburaši priključili probama. – Nedostaju mi nastupi. Nastupi pred publikom su nešto posebno, ono kad obučeš nošnju i staneš pred ljude, a oni te gledaju sa divljenjem i nekim poštovanjem. Putovanja mi pogotovo jako fale – nadodaje Pokas.

– Nedostaje mi taj osjećaj kada staneš pred publiku i vidiš da te ljudi cijene i prate tvoj rad i trud. Meni jako nedostaju putovanja, baš zato što se onda svi još više zbližimo, skupa pjevamo, družimo se, idemo van, uživamo i jedni smo tu za druge – slaže se Marica Džolić Čivčić.

Svi oni slažu se u jednom – jedva čekaju da se popravi cjelokupna situacija s pandemijom, da se napokon omoguće okupljanja, druženja, putovanja, da mogu obući nošnje i nastupiti pred publikom i da mogu nesmetano raditi ono što zaista vole – plesati.

–Tko god se želi uključiti u folklorno plesne radionice, a i ostale radionice, uvijek su dobrodošli. Na ovaj način mogu upoznati odlične ljude, naučiti nešto novo i usput se zabaviti i stvoriti nove uspomene – poručuju.

Objava Snježana Pastuović i u epidemiji pronalazi način za vođenje plesnih i pjevačkih radionica pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.