Prijava

Vaša prijava

Ljepote Ličko-senjske županije

[]

Društvo žena „Anđela Lovreković“ ovaj je vikend boravilo u Ličko-senjskoj županiji. Zajedno sa svojim simpatizerima, „Anđele“ su posjetile Senj, Krasno polje, Kuterevo i Vrilo Gacke.

Na put se krenulo već u ranim jutarnjim satima. U Karlovcu nam se pridružila vodička Ivančica Šebalj, koja je lani „Anđelama“ pokazala i svojim zanimljivim pričama dočarala Karlovac. I ovoga je puta nadasve profesionalnim vođenjem naše putovanje učinila zanimljivim, šireći svoju pozitivnu energiju, koju je s lakoćom prenosila na sve sudionike ovog putovanja.

Naše prvo odredište grad je uskoka i bogate povijesti koja seže daleko u prošlost, grad koji je podario mnoge hrvatske književnike, poput Kranjčevića, Novaka. Dočekala nas je bura koja je puhala na refule, pa su oni sa manjom tjelesnom masom gotovo bili otpuhani. Ponad grada nalazi se kula Nehaj koja danas čuva bogatu prošlost grada Senja, kao i Gradski muzej koji je uz obilazak grada bio naša sljedeća destinacija. Tu je i senjska Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije koja datira iz 1000. godine. Naime, u zvoniku Katedrale pronađena je zapisana ta godina, pa se smatra da je tada izgrađena. Ovaj prelijepi grad krase uske kamene ulice, te još dobro očuvane kuće iz vremena Austro-ugarske monarhije. Senj je poznat i po ljetnom karnevalu, te Danima uskoka. Naše posljednje odredište u Senju bila je crkva Svete Marije od Arta, koja je zavjetna crkva pomoraca, a čiju unutrašnjost krase makete brodova. Tu je i oltar svetog Nikole, zaštitnika pomoraca. Crkva se nalazi u Parku senjskih književnika.

U prijepodnevnim satima napuštamo grad Senj i krećemo put Krasna, našeg sljedećeg odredišta. Nakon izvrsnog objeda, posjetili smo Muzej šumarstva u kojem je izložena povijest drvodjelske industrije, gdje se mogu vidjeti alati i pribor kojim su se ljudi nekada koristili. Tu se nalazi i zbirka prepariranih životinja koje nastanjuju ovaj dio Velebita. Ljudi su ovdje vrijedni, te žive od poljodjelstva i uzgoja stoke. Mi smo posjetili OPG Anić, našu dragu Nikolinu Anić, koja nas je dočekala na svojem imanju. Ovo gospodarstvo bavi se uzgojem krava te proizvodnjom sira škripavca i polutvrdog krasnarskog sira. Uz degustaciju sireva i kušanje rakija i likera koje ovo vrijedno gospodarstvo proizvodi, svatko od nas ponio je sa sobom njihove izvrsne proizvode. Zahvaljujemo se gospođi Nikolini Anić na srdačnoj dobrodošlici i gostoprimstvu na svojem imanju.

Ponad Krasnog polja, nalazi se Svetište Gospe od Krasna. Legenda o Majci Božjoj krasnarskoj potječe iz 1219. godine, a ovako je opisuje Wikipedija: ” U šumi krasnarskoj, pastiri pasli svoja stada. Jednoga dana ugledaše na nekakvu panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta najednom nestade, dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi. Videći narod te događaje, sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podiže žrtvenik.” Crkva Majke Božje Krasnarske iz 18. stoljeća, izgrađena na temeljima jedne srednjovjekovne crkvice. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetirani strop sa oslikanim scenama iz života Krista, Marije i svetaca s latinskim citatima iz 1740. godine.

Napuštamo Svetište Gospe od Krasna, te krećemo put Kutereva u srcu Like. Naše odredište je utočište medvjeda. Danas se tu nalazi 9 medvjeda o kojima brinu volonteri iz cijeloga svijeta, uglavnom mladi. Dolaze tu i znanstvenici koji se bave proučavanjem ovih životinja. Na žalost, kako smo doznali, ovi se medvjedi više ne mogu vratiti u divljinu, jer su ovisni o čovjeku. Uz medvjede, ovdje obitavaju i vijetnamske svinje, koje su ovih dana dobile mlade, pa ih je zgodno vidjeti, a ima i gusaka i drugih životinja.

Dan je brzo prošao, i mi krećemo put Otočca kako bi još za dana obišli Vrilo Gacke – Majerovo vrilo. Ovdje se nalazi nekoliko vodenica koje melju žitarice na starinski način. Jedna je takva bila u pogonu i zrna kukuruza pretvarala u najfinije brašno. Ovo vrilo dubine je 60 m, a na površini je čitav niz malih vrila koja stvaraju sitne kolutove.

Sunce se počelo polako spuštati i u taj je časak minulo iza Velebita. Slijedi povratak kući, pun dojmova koje smo upijali tijekom dana, dana ispunjenog pričama, legendama, dana u kojem smo i ovaj puta naučili puno o još jednom predivnom kraju Lijepe nam naše Domovine.

„Anđele“ se još jednom zahvaljuju svima koji su bili s nama na ovom putovanju, Ivančici Šebalj, našoj voditeljici puta, te Nikolini Anić i njezinoj obitelji, koja nas je srdačno primila na svojem gospodarstvu.