Što nam najviše nedostaje u ovo koronsko doba, doba novog normalnog? Zagrljaji s najbližima, srdačni stisak ruke, obiteljska okupljanja? Jednom riječi: druženje. Pa ako se negdje i družimo, uvijek je prisutna mala grižnja: možda ovime ugrožavam vlastito zdravlje ili zdravlje mojih najbližih. Ako se svi „korona stručnjaci“ u nečemu slažu (a ni u čemu se zapravo ne slažu), onda je to opasnost druženja u zatvorenom prostoru. Ali, tko nam brani družiti se na otvorenom? I to još uz vatru za koju se odavno reklo da sve liječi. I još k tome prema starom mraclinskom običaju. Znači: pri Sesvetskom ognju.

Zbog znanih razloga bilo je i prijedloga da se ovo događanje preseli negdje oko Doma, ili pred Zgradu. Razmatrali smo to, ali prevladalo je mišljenje da se zadrži staro mjesto. Zašto? Da nam sveti Vid ne zamjeri da smo ga i mi napustili. Tradiciju treba čuvati. Možda nam i pogled na našu dragu i razrušenu kapelu da poticaj da se pokrenemo, barem u preispitivanju rezultata dosadašnjeg procesa obnove.

I još jedna obavijest: nakon jedne godine prekida ponovo se budu pekli kostajni. Razlog više da dopelate i dječicu. K tome, tičica mi je prišapnula da su ove godine kostajni vrlo zdravi, skoro da i nema pišivih.  

Kad: na Sesvete 1. studenoga 
Gde: pri cirkve, uz pogled na kapelu sv. Vida ranjenog
Ob kuliko: ob šeste vure navečer (18:00) 
Kej nas tam čeka: zakurili bumo ogenj, kak se i šika, kak več i delamo puno let nazaj 
Čega bu bilo: druženja, topline, pak i dima, pečene kostajnof, kuhanoga vina….. 
Kej donesti: dobre drvi, kostajnof (prosim narezati), dobroga vina ili mošta i kej je najvažnejše: dobro raspoloženje
Organizator: Plemenita sučija i svi koji vole Mraclin i naše mraclinske običaje.

Dojdete!

PS: Da se ne pozabi – molitva. Puno je onih koji čekaju da ih se spomenemo na Sesvete. Da nas ne bu malo pri meše. Saki put ponavlamo: k letu moramo i to popraviti.