Razmišljajući o naslovu ovog teksta, sve što mi je palo na pamet zvučalo je prazno. Ovih sedam slova koja čine Vukovar, dovoljna su da se osjeti sva snaga jednog grada – branika Domovine. Osamdeset i sedam dana neprekidne opsade grada od strane Jugoslavenske narodne armije, mrtvi, ranjeni, neviđeno mučeni, nestali. Ista ona JNA u koju su nekad išli naši muži, slaveći taj odlazak na “oproštaljkama”, odlazeći daleko od svojih domova, vjerujući da je neprijatelj negdje izvan granica, ista ta JNA je napravila pokolj koji novija povijest nije zabilježila. Sa strahom su se slušale vijesti kako tenkovima danonoćno udaraju na već smrvljene cigle, raskomadanu zemlju i zrak natopljen užasom. Bili su to dani nade i dani strave i dani beskrajne tuge, kada su kolone izmučenih ljudi napuštale grad, ukočenih lica i ugaslih pogleda.

Nije moje pero toliko moćno, niti sam ja sudionik toga da mogu zorno opisati, ali ti su dani ostali u sjećanju i žive zajedno sa glasovima s radija koji govore o događajima koje ljudsko uho nikad ne bi trebalo čuti. Bolnica, Mitnica, Vodotoranj, Trpinjska cesta, sve je to ostalo pohranjeno u memoriji nas promatrača sa strane. Duboko u sebi se nadaš da će pomoć doći, da će ti ljudi u podrumima biti spašeni. Još uvijek ne možeš prihvatiti činjenicu da se to događa u srcu Europe i da nitko ne želi pomoći. Osjećaj kao da sa strane gledaš film strave i užasa i jedino što osjećaš je nemoć. I to je ništa prema Žrtvi Vukovara. To su naši dojmovi, bez mogućnosti istinskog razumijevanja onoga što se tamo događalo. Apsolviraš činjenice, ali ne i strahove jer nisi tamo. Kad je razularena horda pijanih četnika opjevala ono što su kasnije sproveli u djelo, dogodio se sumrak ljudskog postojanja. Pakao se preselio na Zemlju.

Trideset godina kasnije, Vukovar još vida rane svoje prošlosti. Taj grad ne zaslužuje biti sredstvo za jeftine političke bodove. Nad tim će gradom zauvijek stajati upitnik: zašto je tako moralo biti? Ne želim ovo završiti populističkim parolama; nikad nećemo zaboraviti Vukovar. Završit ću ovime – Vukovar se ne može zaboraviti!