Subotnja večer donijela nam je novo izdanje Dučecovih spelancija. U maloj dvorani PPS-a predstavljena je zbirka prijevoda francuske poezije XIX. i XX. stoljeća “Franci i popevke”, autora Ivice Glogoškog. Radi se o djelu prevoditelja s pomalo izvanknjiževnom biografijom. Glogoški je, naime, inženjer građevine, ovlašteni stručnjak resornog Ministarstva, građevinac čije je uže područje upravo zaštita kulturne baštine. No, kao pjesnik i prevoditelj, član Društva hrvatskih književnika, koje je izdavač ove zbirke, i te kako je prisutan u promociji našega kajkavskog narječja, što ga je uostalom i dovelo u program Dučecovih spelancija.

Nakon pozdravnih riječi Matije Kosa i Ratka Cvetnića, program je započela Ženska vokalna skupina Dučeca, a potom je urednik knjige Antun Pavešković uvodno prozborio o jezičnoj baštini kao identitetskom pitanju, te naglasio potrebu organiziranog napora na njenom očuvanju. Nekoliko pjesama iz ove zbirke pročitao je dramski umjetnik Dubravko Sidor, a na kraju se nazočnima obratio i autor, Ivica Glogoški koji je opisao svoju dugogodišnju vezu s francuskim jezikom te spomenuo poteškoće s kojima se prevodilac susreće kod prijenosa književnog teksta, osobito lirike, s izvornoga na novi jezik.

Nazočna publika se po završetku službenog programa brzo opskrbila raspoloživim primjercima knjige. U gostoljubivom i za ovakve priredbe vrlo prikladnom prostoru PPS-a – koji su na raspolaganje srdačno pružili Branka i Mladen Galeković, na čemu još jednom zahvaljujemo – večer se nastavila uz, kako to volimo reći, skromni domjenak, koji su organizirali domaćini (glavom je platio jedan odojak) uz pomoć Izletišta Ključić Brdo. Jesenske su noći duge, pa se nikom baš nije pretjerano žurilo doma nego je publika uz raspoložene Lajbeke nastavila druženje do sitnih sati.

Ovu obujmom neveliku, ali za kajkavski puk dobrodošlu knjigu, preporučujemo svima kojima je na srcu “domača reč”, osobito osnovnim i srednjim školama našega kraja, jer je upravo to dob – kako svjedoči i slučaj Ivice Glogoškog – u kojem se razvija plodonosni interes za vlastiti jezik i književnost.

Foto: Vito Štuban