Ostavio nas je Ivan Šturm, naš mještanin, dugogodišnji mraclinski društveno-politički i kulturni radnik. Znamo da Ivan nije mraclinska korjenika, rođen je u ljeto ratne 1942. godine u Severju, na samom rubu donjega Turopolja, ali je naše mjesto odabrao za svoj zavičaj, u njemu krajem šezdesetih zasnovao obitelj i Mraclinu posvetio svo svoje slobodno vrijeme i energiju. Radni vijek proveo je u zagrebačkom “Janku Gredelju”, tada velikoj firmi, na glasu kao odličan majstor strojobravarske struke.

U Mraclinu je u prvoj polovici osamdesetih obavljao dužnosti predsjednika tadašnje mjesne zajednice, a uvrstio se i u časni popis ljudi koji su vodili Kulturno umjetničko društvo Dučec. Na čelu KUD-a bio je u mandatu od 1984. do 1989., a nesumnjivo najveći tadašnji zadatak bio mu je vezan uz posjete američkih iseljenika Mraclinu kao i uz nastup Društva na prestižnom folklornom festivalu Đakovački vezovi. 

Jedno od posljednjih javnih događaja u kojima je sudjelovao bilo je snimanje dokumentarnog filma vezanog uz lanjsku proslavu stote obljetnice kulturno-umjetničkog amaterizma u Mraclinu. Taj filmski zapis ostat će svojevrsni memento Ivana Šturma i doista vjerujemo da je i njemu samom bilo drago što uspomene na najaktivniji dio svoga dužnosničkog života može posvjedočiti pred kamerom. U toj obljetničkoj prigodi uručena mu je Dučecova lira, no zdravstveno stanje niju mu više dopuštalo da nagradu osobno primi. Treba spomenuti da je posljednje razdoblje svoga društvenog života posvetio mraclinskoj Udruzi umirovljenika i udruzi Dobre duše čiji je član – a i dugogodišnji blagajnik – bio sve do kraja.

Sve to našeg Ivana čini čovjekom koji je na svoj način obilježio desetljeća života u Mraclinu. Njegovi suradnici, a u Mraclinu i okolici još ih je dovoljno koji ga se sjećaju, hvale njegovu energiju i zauzetost za probleme lokalne zajednice. Danas, kad ga ispraćamo pred lice vječnosti, možemo potvrditi: srodio se s našim mjestom, njegovim ljudima, tu je našao svoj dom, tu ga je zatekao i odlazak na posljednji počinak. Slava mu.