Naslovna slika, snimljena prije stotinjak godina, prikazuje jednu od mraclinskih bara koje su sve do vremena asanacije bile glavno izvorište različitih onečišćenja i bolesti. Tijekom asanacije uklanjane su jedna za drugom, uključujući i “kužnu baru Krku”, na čijem je mjestu izgrađena Zgrada, odnosno današnji Park Tomislava Hrkovca. No, kako se u posljednje vrijeme čini, problem se vraća. Fotografije koje donosimo prikazuju neke faze toga povratka, za koji nema drugog objašnjenja osim doprinosa trenutne građevinske operative, koja na određeni način zaokružuje nevolju što su je mraclinskoj infrastrukturi donijeli diletantski radovi od prije desetak i više godina. Ne samo da su nejasne perspektive dovršetka cijeloga posla, nego su još nejasnije perspektive kvalitete. Jesu li slike koje iz dana u dan gledamo nešto na što se moramo početi navikavati?

Shvaćamo da je ovo obiman zahvat i da ne može proći bez ožiljaka. Već se dogodio ozbiljan prosvjed zbog odlaganja asfaltnog otpada na poljoprivrednom (!) zemljištu. Znamo i da se takav kompleksan zanat ne može naučiti u školi, ali Mraclinci se ne mogu oteti dojmu da je njihovo mjesto postalo eksperimentalni poligon za majstore – kako izvođače, tako i nihove nadzornike – koji se tek uče svom poslu. Oni će možda sutra promijeniti zanat, ali mi ćemo ostati tu gdje jesmo. 

Stoga ne čudi da su mještani bijesni, da društvene mreže kipe. Tuže se i stanovnici drugih mjesta Donjeg Turopolja, ali to Mraclinu nije neka utjeha već i stoga što nemaju sva sela smetlište u svom dvorištu. Mjesni odbor svakodnevno navlači za rukave ove i one, ne bi li se barem zakrpalo ono najkritičnije. A svi se skupa pitaju: kome se, zapravo, obratiti? Andrije Štampara više nema, Škola narodnog zdravlja više se ne bavi građevinskom operativom, Rockefelleri, koji su tada sponzorirali mraclinsku asanaciju, daleko su … Sudeći po priloženim fotografijama jedina preostala adresa je najbliža lučka kapetanija.