Prijava

Vaša prijava

Tradicionalno hodočašće u Krašić –  za vjernike već i svecu A. Stepincu

[]

Petoga dana duhovne priprave za proslavu Stepinčeva u blaženikovoj rodnoj župi u Krašiću u nedjelju 5. veljače, župljane Gospe Vukovinske dočekao je kao i uvijek upravitelj krašićke župe Ivan Vučak. Na samom dolasku poželio je svima dobrodošlicu na šestom uzastopnom dolasku. Napomenuo je da je ova godina blagoslovljena jer je proslavljeno 70 godina kako je papa Pio XII. imenovao Alojzija Stepinca kardinalom svete Rimske crkve. U svibnju ove godine će biti proslavljen i 125. njegov rođendan. Zamolio je vjernike da posjete i novoobnovljenu spomen kuću. Gotovo tri godine trajao je proces obnove spomen kuće. Uz Stepinčevu sobu, uređene su i spomen-sobe časnih sestara Služavki Malog Isusa.

Misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je župnik u Vukovini preč. Đuro Sabolek. U propovijedi se preč. Sabolek osvrnuo na dnevna čitanja te podsjetio na Isusov govor o blaženstvima: „Blago jednostavnom i malenom čovjeku, čovjeku priproste duše koja je uvijek otvorena za Boga. Duše koja nije zatvorena u egoizam, u svoj veliki i grešni ‘ja’, nego u svojoj poniznosti, skrovitosti može reći: Bože, uzmi me takvog kakav jesam“, rekao je propovjednik.

Tumačeći evanđeoski poziv „budite sol zemlje i svjetlost svijeta“, preč. Sabolek potaknuo je vjernike na promišljanje o tim dvjema slikama. „Ako si potpuno Božji, ako dopustiš da se Bog nastani u tvojoj duši, da gospodari tvojom savješću, da koristi tvoje krhke ruke i tvoje tijelo da bi svijetu učinio dobro, tada si sol zemlje. Naše majke, a i mi koji dolazimo za stol, dobro znamo što je sol. Ta mrvica materije čuva jelo od kvarenja i daje mu tek. Svi znamo kakvo je neslano jelo“, dodao je preč. Sabolek. „U toj slici Isus nam govori da mi moramo ući u ovaj svijet puni Boga, puni ljubavi, puni sebedarja i mijenjati taj grešni svijet svojom ljubavlju, plemenitošću i sebedarjem. Moramo biti tek ovoga ljudskog vijeka, ove ljudske zajednice“, istaknuo je.

Potaknuvši sve da se preispitaju jesu li sol zemlje u svojem malenom svijetu, propovjednik je naglasio da Bog od čovjeka  ne traži da bude veliki navjestitelj. „Jesmo li sol zemlje u svojem majčinstvu i očinstvu, mi u svojem svećeništvu, u onoj zajednici gdje smo poslani? Mijenjam li taj svijet na bolje“, upitao je preč. Sabolek te dodao da biti sol zemlje znači drugima donijeti istinu i ljubav. „Temeljna pogreška naše neuspješnosti su naši sudovi jer nismo raščistili sami sa sobom da smo trajno Božji. Ponekad ljudski život ode u svojoj slabosti izvan kontrole pa i sami počinimo grijeh. Vrlina je velika odlika ako shvatimo svoju slabost i pogrešku te se uz Božju pomoć dignemo iz blata i nečistoće. Na to smo pozvani – biti svjedoci ljubavi u ovom svijetu“, dodao je. Zatim je protumačio sliku svjetla, istaknuvši da je lijepo imati danje svjetlo, ali i tehničku mogućnost da se tamu pretvori u svjetlo.

„Čovjek u tami gubi orijentaciju, gubi znanje kamo krenuti. Ne pogađa cilj. Kad je nešto osvijetljeno, onda je taj korak sigurniji, a hod je plodonosniji. U toj slici nas Gospodin potiče da budemo svjetlo ovoga svijeta – svojom dobrotom, ljubavlju, plemenitošću. Budimo oni koji će ljudima, koji žive u tami grijeha i zla, prosvijetliti što su pravednost i ljubav“, rekao je te istaknuo lik bl. Alojzija Stepinca koji je, kako je rekao, u onome vremenu tame bio istinski svjetionik pravog Svjetla. „Taj svijet tame, koji nije imao svjetala u svojoj duši, sve ono dobro je htio uništiti. No, Stepinac je neuništiv. Imao je divnu učiteljicu, koja ga je naučila kako preživjeti najteži trenutak svoga životnoga križa – svoju majku. Ona je molila za njega. Tako su sklopljene ruke našeg blaženika nadjačale svu tamu ovoga svijet do onoga trenutka kad je pošao ususret Gospodinu. Tada je zlo osjetilo svu svoju nemoć. Nakon smrti željeli su mu zatrti ime, ali Bog to nije dopustio. Njegov život je svjedočanstvo svjetla Kristova“, istaknuo je, između ostaloga, preč. Sabolek.

Misno slavlje svojim pjevanje je uljepšao župni zbor župe Vukovina, sv. Cecilija, pod ravnanjem maestra Branka Pucekovića. Na kraju misnog slavlja i hodočašća kao i prethodnih godina, svi su ostali u zajedništvu na središnjem trgu uz kuhano vino i čaj, te krašićke kobasice i domaće kolače.