“Poklade su, poklade su da se veselimo,

A korizma, a korizma da se žalostimo”

Tako se pjevalo u povorci na ovogodišnjim “Đakovačkim bušarima”, najvećoj pokladnoj priredbi na istoku Hrvatske. Dučec je s temom “Dvorske lude” sudjelovao u povorci koja je 29. put za redom prodefilirala kraj znamenite đakovačke Katedrale, u društvu s mačkarašima iz svih dijelova Lijepe naše, ali i iz Slovenije. Bilo je to zanimljivo iskustvo već i stoga što su u povorci bile skupine koje se bave samo tom vrlo starom granom folklora, poput đakovačkih bušara, zvončara iz Primorja, bajagićkih mačkara i drugih, a čitav šareni i bučni ophod završio je u Gradskoj sportskoj dvorani uz koncert Slavonskih lola.

Kad bismo baš išli istraživati dubinske razloge zbog kojih krećemo na ovakva putovanja, odgovori bi bili brojni: da se pokažemo, da nešto vidimo, da nešto i naučimo… Ali. možda je najvažniji razlog – idemo da bismo našli i upoznali ljude poput nas.

U tom smislu je ovaj đakovački izlet i nastup bio pun pogodak. Potvrdila je to već prva postaja puta, susret s pokladnim običajima Novih Perkovaca, gdje se njeguje posebna tradicija – pokladno jahanje. Za mlađe Mraclince to je bila možda i prva prilika da se oči u oči sretnu s plemenitom životinjom koja je nekad bila nezaobilazni dio mraclinske svakidašnjice, a za starije podsjećanje na vrijeme naših očeva i djedova. Lijepo je bilo u Perkovcima sresti ljude najrazličitijih zanimanja – i muškarce i žene – koje povezuje tako predana ljubav prema konjima i lokalnoj tradiciji.

U nedjelju je na programu bio obilazak đakovačke Katedrale sv. Petra, remek djela jednoga od najvećih Hrvata, biskupa Josipa Jurja Strossmayera. O liku te nezaobilazne osobe nacionalnoga i crkvenoga života XIX. stoljeća nadahnuto nam je prozborila vodička, gđa Silvija, upozorivši usput i na druge znamenitosti Đakovštine. Poseban doživljaj bio je i obilazak unutrašnjosti Katedrale, arhitektonskog bisera, ali i pravog muzeja primijenjene umjetnost. “Katedrala je rubin koji je Bog poklonio meni, a onda ja njemu” – rekao je Strossmayer na kraju svog dugog života.

Oko podneva uslijedio je povratak u Stare Perkovce na ručak, druženje s našim vrlo srdačnim i gostoljubivim domaćinima iz mjesnoga KUD-a, ali i gostima “Bušarenja”. Mnogi su iskoristili priliku da se provozaju na zaprežnim kolima, neki po prvi puta, a nekima je to bilo pomalo sjetno podsjećanje na rane dane.

Mnogo je motiva u današnjoj Slavoniji koji nas doista stegnu oko srca – nebrojene kuće sa spuštenim roletama, mrtva dvorišta, zarasle staze… Na čas se čini kao da je roleta spuštena nad cijelom Slavonijom. Ali onda dođu ovakva putovanja, susreti s domaćinima poput prijatelja iz Perkovaca, Đakova – s ljudima poput nas – i mi čujemo kako iza spuštenih roleta dopire onaj prkosni glas našeg turopoljskog zeta Augusta Šenoe: “Gle, još nas ima, još Hrvata!”