Ljetno je prijepodne, vrućina i omara, bez daška vjetra. Užareni asfalt, ispušni plinovi iz automobila i buka tramvaja stvaraju dodatnu razdražljivost i nervozu kod ljudi. Svatko je u svom filmu i nikog nije briga za nikoga. Prolazeći Ilicom prema Trgu bana J. Jelačića bilo mi je zanimljivo zastati kod izloga s odjećom i pogledati ljetnu kolekciju. Idući tako od izloga do izloga na uglu Frankopanske ugledam šarenilo žniranaca svih boja i dužina, kreme za cipele i četke za čišćenje. Ono što mi se osobito dojmilo bilo je zamišljeno lice čovjeka s pogledom u prazno, tko zna u kojim mislima, čekajući nekog kome će očistiti cipele. 

Zastala sam na tren i krenula dalje. Nakon prijeđenih nekoliko metara okrenula sam se i prišla sam čovjeku pozdravila ga i upitala: Imate li posla? On mi je odgovorio tihim glasom: Ne, došla su teška vremena. Zaželjela sam mu sreću i krenula dalje svojim putem.

Prolazeći dalje Ilicom sjećanje mi se vratilo četrdesetak godina unatrag kad su ulični čistači cipela imali posla. U sjećanju mi je ostao čovjek tamnije puti, crnih brkova i malo punašniji. Njegova lokacija je bila ugao Praške ulice i ondašnjeg Trga Republike. Neumorno je vikao: “Čistim cipele, čistim cipele!” Dolazili su poslovni ljudi u odijelima, a i svi ostali koji su imali potrebu za čistim cipelama. 

Došla su druga vremena i sve je manje posla za ulične čistače cipela. Poželimo sreću i uspjeh onima koji se se ipak odlučili za takav vid zarade.

Post Ulični čistač cipela je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.