Sjećate se onih kasica-prasica koje i nisu nužno izgledale ko prasice, bilo ih je i metalnih i keramičkih, sa cvjetićima i plastičnim poklopcom na trbuhu, a bome i onih sa ključićem? Znam da se sjećate, osobito zveckanja kad bi se to malo bogatstvo dinara i para počelo gomilati u prasećim trbuščićima.

Onda se sjećate i automata za sladoled u Slobodinom dućanu pri cirkve u koje se nosilo to skupljeno blago. Moji okusni pupoljci imaju memoriju boljeg računala jer se ja još sjećam tog okusa. Danas to zovu točeni sladoled. Mi smo ga zvali slajkač. Vanilija i čokolada i vanilija i jagoda. I to je bilo to. Dvije ručkice koje su proizvodile fini sladoled, elegantnog izgleda i sa stabilnim špičastim vrhom. Tanak, vitak i zamaman. Od tud bi se obično kretalo u osvajanje tog slatkog kupa užitka.

Mana mu je bila da se brzo topil pa je to bila utrka s vremenom. Količina je ovisila o raspoloženju tete iz dućana jer slajkač je tekel dok ona ni digla ručku. A i oni valovi na njemu su ovisili o njenoj kreativnosti. O hrskavom kornetu da i ne pričam. Mislim da svatko ima svoju tehniku kojom pristupa papanju sladoleda. Ono kaj je sigurno, gotovo da nema onih koji ga ne vole. Dobra je vijest da se točeni sladoledi opet vraćaju u modu.

A dobra je vijest i da su isparili oni sladoledi iz frižider-torbi po proščenjima, jer su bili sumnjivih higijenskih osobina iako se ne sjećam da se ikad itko zarazil jedući ih. Valjda smo imali bolji imunitet. Danas imamo sladoleda svih boja, okusa i tekstura i jednako ih vole sve generacije. Pa neka vam u ove vruće ljetne dane slajkač bude sredstvo za rashlađivanje i zanimacija za okusne pupoljke.

Post Slajkač je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.