Tiho i samozatajno, kako je i živio, napustio nas je Goran Vincek – čovjek velikog srca, dobrote i nesebične spremnosti da pomogne drugome, bez obzira radilo se o prijatelju, znancu ili potpunom neznancu. Blago u Gospodinu preminuo je u utorak, 1. srpnja 2025. godine, u 56. godini života, nakon duge i teške bolesti. Posljednji ispraćaj dragog pokojnika održan je u četvrtak, 3. srpnja 2025. godine na groblju u Vukovini.

Od prvih dana uključio se u obranu voljene domovine. Tijekom 1991. i 1992. godine bio je pripadnik Specijalne policije Rakitje, postrojbe koja je potom preustrojena i preimenovana u 1. gardijsku brigadu – Tigrovi. Od 1992. do 1995. služio je u 150. brigadi HV-a, gdje je imao čin poručnika i vršio dužnost zapovjednika bojne. U svim postrojbama bio je prepoznat kao iznimno odgovoran, staložen i hrabar vojnik te sposoban zapovjednik koji je uživao povjerenje svojih suboraca.

Za svoju predanost i hrabrost odlikovan je brojnim priznanjima, među kojima su Spomenica Domovinskog rata, odlikovanja Predsjednika Republike Franje Tuđmana te Ministarstva unutarnjih poslova, zbog iznimnih rezultata u radu i nesebičnog služenja Hrvatskoj. Ta priznanja svjedoče o njegovoj časti, ustrajnosti i odanosti domovini.

Posebno mjesto u njegovu životu imao je Karmel u Brezovici, s kojim je bio duboko povezan – i duhovno i molitveno. Rado je dolazio sa svojim prijateljima kako bi sestre karmelićanke opskrbio zimnicom, prenoseći je iz kamiona u samostan, uvijek nasmijan, jednostavan i zahvalan. „Uvijek se rado, kad je posao bio gotov, malo pospominjao i preporučio u molitve“, piše s. Ilijana Terezija Ankica Cvetnić, Goranova rođakinja i karmelićanka. U svom pismu obitelji, napisala je: „Goran je stvarno bio dobar i vrijedan čovjek, brat, stručnjak i prijatelj. Uvijek vedroga i šaljivog duha, mudar, spretan, radišan i hrabar… Po njemu je naš Mraclin postao bolji, mudriji i radosniji.“ S vjerom da je sada pred licem Božjim, sestre iz Karmela poručuju:m„Živo vjerujemo da je Goran nastavio živjeti u Nebu, s Gospodinom i sa svojim milima koje je na zemlji volio i s kojima se družio.“ Karmel će njegovu plemenitu dušu nastaviti pratiti svakodnevnom molitvom, a s jednakom ljubavlju mole i za njegovu obitelj – za Dijanu, Josipa i Mirka – koji su mu s toliko predanosti pomagali u najtežim danima bolesti.

Bio je izrazito društven i angažiran u svojoj zajednici. Kao član Nogometnog kluba Mraclin, Goran je četiri godine obnašao dužnost blagajnika, dajući svoj doprinos radu i razvoju kluba – uvijek spreman pomoći i dati se za zajedničko dobro. Na njegovu inicijativu u obitelji Vincek organizirane su mnoge proslave, osobito one koje su slavile obljetnice vojno-redarstvene akcije „Oluja“ – simbola slobode koju je svojim životom pomagao izboriti.

Nekoliko tjedana prije svoje smrti pristupio je sakramentu pomirenja i izmirio se s dragim Bogom – spreman za mir koji nadilazi ovaj svijet. Uvijek uz njega bila je njegova krunica i Mali molitvenik – znak vjere koju je nosio tiho, ali duboko. Zahvalni smo za njegov život, svjedočanstvo i blizinu. U molitvi se spominjemo i njegovih pokojnih roditelja Ivana i Verice Vincek, koji su mu bili temelj i oslonac u životu, a sada su s njim, vjerujemo, ponovno sjedinjeni u vječnosti.

Počivao u miru Božjem!

U tuzi ostaju: sestra Dijana, braća Josip i Mirko, te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Post In memoriam – Goran Vincek (26. svibnja 1970. – 1. srpnja 2025.) je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.