Na današnji dan, 23. rujna 1964. godine, rođen je pokojni Davor Štuban – naš Šore. S ovog svijeta otišao je 1. ožujka 2021. Otišao je bez pozdrava, rekli bi, samo je nestao. Teško je svima nama to prihvatiti i nakon četiri godine, a posebno supruzi Ljiljani, kćerima Matei i Dorotei, mami Verici, sestri Tatjani i bratu Tomislavu. Ali trag koji je ostavio u našem Mraclinu i šire i dalje živi među nama.

Bio je zaljubljenik u sport, glazbu, pisanje i čitanje. Volio je glazbu i proučavao je. Započeo bi s Led Zeppelinom, a zatim znao doći do Halida. Pitao sam ga kako je to povezano, a on bi odgovorio da proučava kaj u tome ima da ljudima bude zanimljivo i da im se sviđa.

Zanimljivo je kako tek nakon što ljudi odu s ovog svijeta spoznamo koliko su zapravo vrijedili. Davor je mnogima bio uzor u mnogočemu.

Kao klince okupljao nas je na Črešnevici, gdje je osnovao kvartovski dječji klub, nazvan po slavnom europskom klubu – Ajax. Cilj je bio naučiti osnove malog nogometa kako bi se dostojno predstavili na kultnom de Montaču na Obroži.

Bio je prepun ideja koje nismo mogli pratiti – nama koji smo bili stalno s njim bio je brat, prijatelj, učitelj. Kad bi ga netko uvrijedio, nikad nije započinjao svađu, samo bi na neko vrijeme zašutio prema toj osobi. Tako je ponekad znao šutjeti, a da mi često nismo ni znali gdje smo ga povrijedili. Nakon nekog vremena, kad bi se ohladio, jednostavno bi se javio kao da ništa nije bilo.

Za svaki rođendan jednog od nas četvorice Štubana, obavezno smo izlazili na večeru i druženje. Kako smo starili, to je jenjevalo, ali nikad nije prestalo. Traje i danas, ali nas je samo troje. Bez njega to “obavimo”, samo da riješimo – nije to više pravo druženje kakvo je znalo potrajati do jutarnjih sati.

U početku je manje izlazio u društveni život i obaveze, ali zadnjih desetak i više godina činilo se da je sve želio nadoknaditi. Dugo je odolijevao modernoj tehnici i mobitelima, ali kad je počeo koristiti, redovito se porukom ili slikom javljao s raznih službenih događanja, fešta i domjenaka, ako nas već nije mogao povesti sa sobom.

Njegova ljubav prema pisanju i medijima došla je do izražaja kada je pokrenuo i sam tiskao kultni mraclinski časopis Kosa – prvo glasilo mladih Mraclina, koje je izlazilo iz tada uobičajenih okvira.

Prošao je sve selekcije u NK Mraclinu, kasnije bio aktivan u Upravi kluba, nekoliko godina i predsjednik, a ostavio je svoj pečat i kao član ekipe koja je izgradila igralište Nova graba. Njegove kvalitete i znanje prepoznao je i pokojni Josip Galeković – Joškec, koji ga je predložio za prvog i dugogodišnjeg tajnika Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice. Početkom 2000-ih bio je član Ureda za lokalni šport Hrvatskog olimpijskog odbora, a od 1997. član Izvršnog odbora Zajednice športskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Davor je bio hrvatski sportski novinar i publicist, prepoznat po svom radu u sportskim udrugama i medijima. Bio je dopisnik Sportskih novosti i urednik sportske rubrike u Glasniku Turopolja, a uz brojne članke pisao je i knjige o sportu. Pokrenuo je mjesečnik Tursport, koji je postao prilog Glasniku Turopolja i sportski časopis Retrovizor, čime je još jednom pokazao svoju strast prema pisanju i dokumentiranju sportskih događaja. Njegov dugogodišnji predani rad u sportu i novinarstvu prepoznat je i na najvišoj razini: Županijska nagrada za životno djelo dodijeljena mu je posthumno 2021. godine. Tužna, ali zaslužena počast.

Davor Štuban, naš Šore, ostaje zapamćen kao čovjek koji je volio svoj Mraclin, ljude i zajednicu, volio je svoju obitelj, nas svoje prijatelje – i kojemu smo zahvalni na svemu što nam je ostavio.

Tko zna s kakvim bi danas idejama došao da je još tu?

Post Na današnji dan, 23. rujna, rođen je Davor Štuban – Šore je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.